A.A.
Australska druga najnaseljenija država, Victorija, zabilježila je u subotu najveći porast broja slučajeva korona virusa od kraja marta zbog čega je proširila naredbu o ostanku kod kuće na više predgrađa Melbourna i potpuno zatvorila devet nebodera.
Devet nebodera ima 1.345 stanova i tamo živi gotovo 3.000 ljudi, prenosi Hina.
Oni će biti zatvoreni najmanje pet dana i ta odluka, koja je donesena nakon što su mnogi stanari bili pozitivni na testu za COVID-19, odmah stupa na snagu.
Policija će dežurati na svim spratovima nebodera, a kontrolirat će se i ulazi u zgrade.
Jugoistočna država Victorija, sa šest miliona stanovnika, zabilježila je u subotu 108 novih slučajeva, dok ih je dan ranije bilo 66.
"Stvarno smo zabrinuti zbog ovih brojki", rekao je premijer te australske države Daniel Andrews na konferenciji za medije.
'Izazovna vremena'
"Ovo su vrlo izazovna vremena", dodao je.
Skok broja zaraženih u Victoriji pozorno se prati budući da je ostatak zemlje obuzdao virus.
Australska najnaseljenija država Novi Južni Wales zabilježila je šest novih slučajeva u subotu, od kojih je pet utvrđeno kod ljudi koji su se vratili iz inostranstva.
Šesti je stara infekcija i nije aktivni slučaj, rekli su zdravstveni dužnosnici. U petak nije bilo novih slučajeva u toj državi.
Australija je uspjela suzbiti širenje korona virusa puno bolje od većine drugih zemalja. Dosad je zabilježila ukupno 8.300 slučajeva i 104 smrti.
(Al Jazeera)
Mešihat Islamske zajednice u Srbiji donio je odluku o ponovnom zatvaranju džamija za vjernike, nakon pogoršanja epidemiološke situacija na području Sandžaka.
"Uslijed pogoršanja epidemiološke situacije i povećanja broja zaraženih korona virusom na teritoriji Republike Srbije, posebno na prostoru Sandžaka, a imajući u vidu činjenicu da se zdravstveni sistem na području Sandžaka nalazi u opštem kolapsu, te da nije u prilici svim oboljelim pružiti adekvatan tretman i bolničko liječenje, što je veliki broj zaraženih prisililo da se liječe u kućnim uslovima, boraveći sa svojim članovima porodice i potencijalno opasnim za širenje virusa na svoje ukućane, porodicu i okruženje, Mešihat Islamske zajednice, u cilju preventivnog djelovanja i sprječavanja da se zaraza širi džamijskim putem, donosi odluku o zatvaranju džamija", stoji u danas objavljenoj obavijesti.
Sa džamija će se ezanom oglašavati namaska vremena, a u njima će, do daljnjeg, tj. do poboljšanja epidemiološke situacije, namaz obavljati samo imami i muezini.
Preporučuje se da sve dženaze, u periodu dok su džamije zatvorene za džematsko obavljanje namaza u njima, polaze od porodičnih kuća ili gasulhana, a da se klanjaju shodno mogućnostima, ispred džamijskih gasulhana ili na lokalnim mezarjima, u prisustvu samo najužnih članova porodice.
Odluku je donio Muftija Mevlud ef. Dudić a objavljena je na službenoj web stranici Mešihata Islamske zajednice u Srbiji.
Dvoje preminulih
U prethodna 24 časa u Opštoj bolnici u Novom Pazaru preminule su dvije osobe, primljeno je 13 novih pacijenata, pa je tako sada u regionalnoj bolnici koja od juče zbrinjava i pacijente iz Sjenice i Tutina, ukupno 209 hospitalizovanih.
U respiratornoj jedinici nalazi se 10 pacijenata, od kojih je troje na respiratoru, a od danas radi i respiratorna jedinica sa 28 respiratora.
S obzirom da su ginekologija i jedan dio hirurgije ostavljene kao zelene zone, bolnica u Novom Pazaru ima oko 260 postelja za covigđd pacijente, što znači da su im kapaciteti skoro popunjeni.
Velika pomoć za Pazar je formiranje poljske bolnice što čini Vojska Srbije, koja u osam šatora ima 110 kreveta sa proširenjem do 170, kao i 45 vojnih ljekara i medicinskih tehničara i sestara.
Kako je ispričao Mirsad Ðerlek na konferenciji za medije, može se reći da se i po brojkama vidi da se situacija u Pazaru, pa i Sjenici i Tutinu polako stabilizuje.
Izašli iz mračnog perioda
"Daleko smo od dobrog stanja, ali izašli smo iz mračnog perioda kada su nam ljudi umirali u krugu bolnice", dodao je Ðerlek.
S obzirom da i epidemiolozi najavljuju da se sljedećih sedam dana očekuje najveći pik, Ðerlek kaže da ih očekuje borba u tom periodu i da bi odlično bilo ako bi stanje bilo kao što je danas.
General Uglješa Jovičić je ispričao da su došli vojni medicinski radnici iz Niša, Novog Sada, Beograda i drugih gradova Srbije, a da su u skladu sa potrebama formirali stručni tim - epidemiolozi, internisti, infektolozi.
Takođe, prema njegovim riječima, poljska bolnica će u potpunosti biti montirana u toku danšnjeg dana i spremna za prihvat pacijenata.
Načelnik VMA Miroslav Vukosavljević, navodeći da je stigao u Pazar juče, kazao je da se od sinoć, a još više od jutros vidi da se situacija u Novom Pazaru polako stabilizuje i ide na bolje.
Prošlle sedmice, a prema navodima medija, koji se pozivaju ne nezvanične informacije iz zdravstvenih ustanova i svjedočenja ljekara i pacijenata na društvenim mrežama, u Novom Pazaru je samo prošle subotu preminulo 11 ljudi oboljelih od korona virusa, iako zvanični podaci Ministarstva zdravlja u Srbiji govore o troje umrlih u tome periodu.
(Al Jazeera)
Bosna i Hercegovina je bogata prirodnim ljepotama i resursima koje, ako čovjek želi iskoristiti, mogu donijeti mnogo dobra i pojedincu i zemlji. Ali, samo treba željeti i usuditi se, mišljenja je poznati voćar Edib Balić iz sela Šije u općini Tešanj. Usudio se on još 2004. godine napraviti nešto sa zemljom. Posaditi ono što uspijeva u ovom dijelu Bosne i Hercegovine i tako prehraniti svoju porodicu, ali i postati sinonimom za zdravu domaću voćku, posebno jabuku.
Prije rata je bio zaposlen u jednoj dobojskoj firmi kao mehaničar šivaćih mašina. Nakon rata je otišao u Hrvatsku u kojoj nije planirao ostati. Bio mu cilj zaraditi određena sredstva i doći u svoju domovinu. Tamo je radio pet-šest godina gdje je zaradio novac koji je potom uložio u voćnjak ili, kako on kaže, u jedno ruralno domaćinstvo.
"Godine 2004. zasadio sam prvu hiljadu sadnica jabuke. Dominirao je Idared, pratio sam ga sa Granny Smithom, Jonagoldom i Golden Deliciousom. Tada sam ušao u jedan projekat Ministarstva poljoprivrede Zeničko-dobojskog kantona jer su oni tražili dvadeset aplikanata, poljoprivrednih proizvođača, koji bi se bavili ozbiljnom voćarskom proizvodnjom. I od njih smo dobili prvu hiljadu sadnica“, kaže Balić, poznati voćar iz Tešnja.
Sadnice su imali na raspolaganju, ali trebalo je uložiti sredstva i pripremiti teren za sadnju. I krenuti u podvig, hrabar u to vrijeme.
"Ovaj način proizvodnje jabuke, kruške i šljive je u to vrijeme bio nepoznanica. Mahom je jabuka na ove prostore dolazila iz Srbije, iz Subotice. Mi nismo znali šta nas očekuje, međutim krenuli smo, imali smo podršku Zeničko-dobojskog kantona. Dobili smo dobar sadni materijal, tako da se već u prvoj godini vidjelo da tu ima neki pravac, da tu ima nešto od tog posla. U drugoj vegetativnoj godini su već nosile po kilogram-dva ploda, i tako da sam imao već oko dvije tone jabuke u toj godini", nastavlja Balić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).
Domaće stanovništvo je, navodi, prihvatilo njegovu jabuku jer je ekološki proizvod, nema tu previše tretmana kao što to rade na velikim plantažama. Većina sadnica je došla sa rasadnika iz Srebrenika, iz Špionice.
"Preporuka je bila da se sadnice kupuju u Srebreniku, pošto je to certificirani rasadnik, a sadnice su pouzdane. I na kraju, mi smo tu blizu, Srebrenik i Tešanj su udaljeni stotinjak kilometara. Pod kojim su uslovima proizvedene, faktički su i nastavile dalje da žive u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, u Tešnju, trenutno u Šijama“, ističe Balić, dodajući kako su se od 3.500 sadnica, ustvari, sve omladile.
Ako se čovjek želi baviti ozbiljno voćarstvom, postoji pet karika koje je potrebno ispuniti.
"Pripremiti tlo onako kako struka nalaže, da ima hranjivih i mikro i makroelemenata, pripremiti navodnjavanje u slučaju sušnog perioda, zato imam dva bazena u kojima imam zahtjev vode u rezervi 1.000 metara kubnih. Potrebno je pripremiti mjesto za skladištenje plodova jer je tržište nemilosrdno, u jeku berbe cijena jabuke je mizerna. Također, u trećoj-četvrtoj godini ovdje je prošla jedna oluja, bilo je mnogo leda, imao sam štetu tu, pa mi je preporuka bila da se podigne protivgradna mreža, i to sam uradio, i cijeli je voćnjak osim ovih 150 komada šljive obavijen protivgradnom mrežom. I na kraju, morate biti dobar trgovac, morate to dobro i prodati“, kaže Balić za Anadolu Agency (AA).
Na dva i po hektara zemlje, danas ima 3.500 zasađenih voćki, najviše jabuka, oko 2.800, potom slijede kruške oko 300 sadnica, a zatim šljive i orah. Kako bi ih sačuvao tokom zime, u staroj porodičnoj kući je napravio hladnjaču.
"Prve godine kada sam tek krenuo, dok nisam postao ovo što sam danas, jer mnogi danas kažu: 'Hadžijina jabuka je brend na prostoru općine Tešanj', bilo je tu lutanja, malo na pijace, davalo se, nudilo. Međutim, vjerujte da ja 90 posto svoje jabuke prodam tu u hladnjači. Dolaze mi moji kupci iz dvije-tri općine, sva ova okolna sela, prodajem tu na gajbe, napravim jednu dobru diskontnu cijenu. Prepoznao je narod moj kvalitet. Jedno sam vrijeme radio i za nekoliko tržnih centara, međutim oni traže jabuku, kako bi naš narod rekao, koja se cakli, koja se puno tretira", navodi on.
- Svake godine oko 50-60 tona jabuke
"Prodam svu jabuku u hladnjači ili po nekoliko okolnih prodavnica. Polazeći od činjenice da je Bosna i Hercegovina za vrijeme Austro-Ugarske bila najveći proizvođač šljive mađarice za Beč, to je bio dokaz da su ovi prostori u toj tzv. regionalizaciji, tako da se od Gradačca, preko Tešnja, pa do Žepča smatra voćarskim krajem“, ističe on.
Balić vodi glavni posao, svaki dan 4-5 sati provede u voćnjaku, ne može se, kaže, ne ući u voćnjak jednom dnevno. Ali tu je i sin Asad koji mu pomaže koliko može, a koji će i nastaviti iza oca ovaj posao. Predanost svemu što radimo je ključ. A, bez nje nema ni zarade, odnosno nema onoga osnovnog, ploda. I na kraju je istakao Balić nadu da će osposobiti sušaru gdje bi sušio voće jer i to je dio tradicije ove zemlje, dio bosanskohercegovačke sofre, i treba raditi i na tome.
(Melika Hrvić/AA)
Gradonačelnik Tuzle, Jasmin Imamović, susreo se danas sa predstavnicima kompanije AS Holding, Sulejmanom Hrvićem, vlasnikom kompanije, Rusmirom Hrvićem, direktorom Uprave i Bakirom Smailagićem, direktorom Solane d.d. Tuzla.
Predstavnici AS Holdinga upoznali su gradonačelnika Tuzle sa razvojnim putem kompanije i poslovanjem društva, koje u zadnjih nekoliko godina bilježi najveće uspjehe u poslovanju. Kompanija AS Holding u svom portfoliju ima preko 2000 proizvoda, oko 360 miliona KM prometa godišnje i zapošljava preko 4.500 ljudi, uglavnom u tri oblasti poslovanja: hrana, trgovina i tekstil. Svoje proizvode izvoze u 27 zemalja svijeta.
Također, upozlani su gradonačelnika da već nekoliko godina u nizu zauzimaju najviša mjesta u ukupnom poretku najvećih kompanija u Bosni i Hercegovini, a da im je cilj da budu među pet vodećih kompanija na Zapadnom Balkanu u prehrambenoj industriji.
Jedna od kompanija koja djeluje u okviru AS Holdinga je i Solana d.d. Tuzla, koja godišnje proizvede blizu 150.000 tona soli, od čega oko 80% izvozi. Direktor Solane je govorio o planovima za širenje kapaciteta, što će pratiti potreba za povećavanjem broja zaposlenih. Jedan od budućih projekata Solane je i obnova Fabrike soli iz 1895. godine i otvaranje modernog muzeja industrijskog naslijeđa, imajući u vidu da se ovaj objekat već nalazi na listi nacionalnih spomenika BiH.
Gradonačelnik Imamović je izjavio da je obradovan posjetom predstavnika AS Holdinga i čestitao im na uspjesima u proizvodnji. "Tuzla baštini najstariju proizvodnju soli u Evropi, još od mlađeg kamenog doba, neolita, a korijen riječi Bosna, po istoričaru Lajošu Talociju, je staroilirskog porijekla i u prevodu znači „slana zemlja ili posuda iz koje se isparavanjem dobija so“, pa je proizvodnja soli vezana i za ime Bosne i za ime Tuzle", rekao je gradonačelnik, te čestitao predstavnicima AS Holdinga i Solane na tome što su danas nosioci tog kontinuiteta i izrazio spremnost Grada Tuzle da pruži svaki vid podrške u ostvarivanju njihovih razvojnih planova, kada je u pitanju Solana d.d. Tuzla, u skladu sa nadležnostima i mogućnostima.
(akta.ba)
Most preko rijeke Save kod Svilaja završen je u cijelosti. Objekt je bez uvjetnih primjedbi prošao tehnički pregled nakon čega slijedi izdavanje uporabne dozvole. Puštanje u promet bit će po dovršetku radova na dijelu trase u Bosni i Hercegovini. Izgradnja ovog važnog međudržavnog infrastrukturnog projekta započela je 2016. godine. Most je zajednička investicija Republike Hrvatske (Hrvatske autoceste d.o.o.) i Bosne i Hercegovine.
Vrijednost izvedenih radova iznosi 171.825.856,15 kuna, temeljem međudržavnog Sporazuma svaka država financira projekt s udjelom od 50%, udio Republike Hrvatske u investiciji iznosi 85.912.928,08 kn (11.679.674.10 € ), od čega je 57,97% sufinancirano bespovratnim sredstvima Europske unije, odnosno Instrumenta za povezivanje Europe (CEF). Radove na izgradnji mosta izvodila je tvrtka Hering d.d.
Građevina ukupne duljine 660 i širine 29 metara, sastoji se od dva zasebna objekta (uzvodni i nizvodni) od kojih svaki ima tri vozna traka.
Most se nalazi na koridoru Vc Budimpešta - Beli Manastir - Osijek - Sarajevo – Ploče, na autocesti A5, dionici Sredanci - granica BiH. Most je ujedno i kontaktna točka autocestovne mreže Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Po puštanju u promet, u punoj prometnoj funkciji biti će ukupno 59 km autoceste A5.
Također je važno istaknuti da će se značajan dio teretnog prometa s graničnog prijelaza Slavonski Brod - Brod, preseliti na granični prijelaz Svilaj, što će rezultirati velikim rasterećenjem prometa na samom graničnom prijelazu kao i prometog opterećenja kroz sam Slavonski Brod. Omogućit će se i funkcionalnost koridora Vc, bolja prometna povezanost RH i BIH kao i integracija u mrežu TEN-T.
(akta.ba)
Za svoja buduća akademska zvanja svršeni dobojski srednjoškolci, koji se umjesto odlaska na rad u Njemačku ipak odluče na studiranje, uglavnom će se školovati izvan granica BiH.
Iako pandemija virusa korona još traje, budući brucoši ne odustaju od odlaska u zemlje regiona i preko granice.
"Plan je Beč, građevinski fakultet, pa ćemo vidjeti, želim time da se bavim u budućnosti", kaže Nevena Savković, maturantkinja Tehničke škole, dok će joj Milica Savić, maturantkinja Saobraćajne i elektroškole, biti u komšiluku, odnosno u susjednoj Sloveniji, tj. u Kopru namjerava studirati menadžment.
"Moram priznati da se radujem povratku u klupe, ovaj put studentske", iskrena je Savićeva.
Jovana Trifkanović, maturantkinja Ugostiteljske i trgovinske škole, svoje stručno usavršavanje želi nastaviti u Novom Sadu jer je gastronomija oblast kojom želi da se bavi u budućnosti.
"Pripremam se za prijemni pa ćemo vidjeti šta će biti", rekla je uz osmijeh Trifkanovićeva te dodala da joj je tokom proteklih mjeseci nedostajala stručna praksa, koja joj je veoma važna.
U kojem će gradu ove jeseni biti brucoš Jovana Jotanović, maturantkinja Medicinske škole, još ne zna.
"Planiram da studiram genetiku, aplicirala sam na više fakulteta, pa gdje me prime... Jedva čekam da steknem nova znanja, koja će mi pomoći da se usavršavam i napredujem u svojoj budućoj karijeri", kaže Jotanovićeva.
Svoje obrazovanje želi da nastavi i buduća frizerka Sanida Delić, inače učenica generacije.
"Planiram da usavršavam svoj zanat jer treba učiti čitav život. Planiram ići na edukacije, da se usavršim... Nadam se da ću se zaposliti i u narednih pet do deset godina nadam se da ću nešto ostvariti, otvoriti svoj salon", iskrena je Delićeva, čije makaze nisu mirovale ni tokom prekida nastave jer su prijatelji željeli da ih šiša.
Ova generacija srednjoškolaca svoje četvorogodišnje obrazovanje završila je u specifičnim uslovima, posljednja tri mjeseca nastave proveli su kod kuće, a izostali su i maturske zabave i oproštaj s profesorima.
"Zadnja tri mjeseca su nam upropaštena. Mi pokušavamo da se sastanemo, ali nije to to. I naravno da mi je žao što se nismo oprostili ni od pojedinih profesora, žao mi je i maturske večeri, djevojke uvijek sanjaju o haljinama, momci o odijelima", iskrena je Nevena Savković.
"Tokom posljednja tri mjeseca školovanja u ovim uslovima falilo mi je najviše socijalne interakcije, podrške profesora, tih nekih facijalnih ekspresija i uživo sve što se dešava, ovako sve je to bilo preko interneta, nedovoljan skup informacija i na neki način malo nakaradno prenesenih", kazala je Jovana Jotanović.
Federacija Bosne i Hercegovine, zajedno sa kantonima, po osnovu izvršnih sudskih presuda koje se odnose na kolektivne ugovore, duguje najmanje pola milijarde maraka.
Prema informaciji Ministarstva finansija i trezora BiH, o kojoj će biti riječi na sjednici Komisije za finansije i budžet Predstavničkog doma, navodi se da Zeničko-dobojski kanton, zaključno sa 2017. godinom, duguje 142,2 miliona KM bez kamata. S obzirom na to da su presude stare deset i više godina, ovaj kanton po osnovu sudskih presuda koje se odnose na kolektivne ugovore duguju blizu 300 miliona KM. Iza Zeničko-dobojskog kantona, najviše duguje Unsko-sanski kanton, čiji dug, zaključno sa 2017, iznosi 69,9 miliona KM bez kamata koje će se obračunavati na dan isplate, tako da je sasvim sigurno konačan dug ovog kantona više od 100 miliona KM. Zatim slijede Srednjobosanski kanton, koji sa kamatama, zaključno sa 2017. godinom, radnicima duguje malo više od 35 miliona KM, a odmah iza njega su Sarajevski i Hercegovačko-neretvanski kanton, a zaključno sa 2017. godinom dužni 33 miliona, odnosno bez kamata 21,9 miliona KM. Milionska dugovanja ima i Zapadnohercegovački kanton, koja, zajedno sa kamatama, iznose 4,8 miliona KM, zatim Hercegbosanski kanton, zaključno sa 23. oktobrom prošle godine, ima dug od milion KM bez kamata i Tuzlanski kanton sa zadnjim danom 2018. godine duguje 213.903 KM bez kamata.
Jedini kanton koji nema dugovanja po osnovu presuda koje se odnose na kolektivne ugovore je Posavski kanton, koji je u svom odgovoru naveo da je po osnovu tužbi pokrenutih od strane policijskih službenika radi naplate razlike u platama izmirio obaveze od 262.680 KM. Bosanskopodrinjski kanton nema izvršnih sudskih presuda.
Kada je riječ o samoj Federaciji BiH, ukupna dugovanja po osnovu izvršnih sudskih presuda koje se odnose na kolektivne ugovore iznose 69,1 milion KM, od čega je glavnica malo više od 40 miliona KM, a ostalo su kamate od 19 miliona KM, troškovi spora 7,1 milion KM i kamata na troškove spora 2,2 miliona KM.
Zanimljivo je da je ovu informaciju o dugovanjima uz zaključak o hitnosti Komisija za finansije i budžet Predstavničkog doma BiH zatražila još u julu 2018. godine.
O dugovanjima pojedinih kantona bilo je riječi i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, posljednji put u januaru 2019. godine, kada je Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu dat rok od tri mjeseca da isplate potraživanja stara više od deset godina. Inače, hiljade radnika pred redovnim sudovima tužile su kantonalne vlade zbog nepoštovanja kolektivnog ugovora i manje-više svi su presude dobijali u svoju korist, međutim, kantonalne vlade su manje-više ignorisale te presude, što je na kraju završilo i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
"Neke vlade su završile isplatu, neke su na početku, a neke će vjerovatno praviti otplatni plan i predložiti ga Komitetu ministara Vijeća Evrope, koji može da se proteže na period od 13 godina. To rade neke vlade koje o tome ranije nisu vodile računa. Ide to u pozitivnom smjeru i ovo će se pitanje riješiti jer je Evropski sud naložio državi da ga riješi. Sve zavisi od kantona do kantona, različiti su iznosi, različiti periodi i niko nema kompletne podatke o svemu tome", rekao je za "Nezavisne" Adil Lozo, advokat koji je zastupao pojedine radnike pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu.
On kaže da i isplate radnicima zavise od kantona do kantona i vrlo vjerovatno će se morati raditi određena poravnanja kada su ta dugovanja prema radnicima u pitanju jer se radi o zaista velikom novcu.
Dugovi
Zeničko-dobojski kanton - 142,2 miliona bez kamata
Unsko-sanski kanton - 69,9 miliona bez kamata
Srednjobosanski kanton - 35 miliona sa kamatama
Sarajevski kanton - 33 miliona
Hercegavačko-neretvanski kanton - 21,9 miliona bez kamata
Zapadnohercegovački kanton - 4,8 miliona sa kamatama
Hercegbosanski kanton - 1 milion bez kamata
Tuzlanski kanton - 213.903 KM bez kamata
Federacija BiH - 69,1 milion KM
Zbog navodnog propusta u sprečavanju širenja govora mržnje na Facebooku, sve veći broj kompanija u znak protesta povlači svoje oglase sa ove društvene mreže, piše CNN Business. Prema pisanju Guardiana, Facebook se susreo sa najvećim bojkotom oglašivača ikad.
Kampanju #StopHateForProfit prošle sedmice pokrenula je koalicija za građanska prava, koja uključuje više američkih organizacija, poput Anti-Defamation League (ADL) i National Association for the Advancement of Colored People (NAACP). Koalicija je kroz kampanju pozvala velike kompanije da zaustave svoje oglašavanje na Facebooku zbog neuspjeha Facebooka da zaustavi širenje mrženje na svojoj platformi. Kako navode, Facebook je dozvolio podsticanje na nasilje prema demonstrantima u Americi koji se bore protiv rasne diskriminacije, ali i imenovao desničarski medij Breitbar News, koji širi ksenofobične tekstove i teorije zavjere, kao pouzdan izvor vijesti.
Facebook zarađuje 70 milijardi dolara godišnje, od čega 99 posto dolazi od oglašivača, navodi se u kampanji. Samo prošle godine prihodi od oglašavanja su se povećali za 27 posto u odnosu na godinu prije. Od pokretanja kampanje svoje oglašavanje na Facebooku je do sada povuklo preko 150 kompanija. Iako većinu oglašivača čine male kompanije, svoje oglase sa ove društvene mreže povlače i svjetski poznati brendovi koji na oglašavanje troše milione američkih dolara.
Na listama kompanija koje su povukle svoje oglase, a koje su objavili CNN i The New York Times, našle su se poznate kompanije koje su za svoje oglašavanje na Facebooku plaćale milionske iznose među kojima se, između ostalih, navode: Adidas i Reebok (12,4 miliona američkih dolara), Best Buy (29 miliona američkih dolara), Coca Cola (22,1 milion američkih dolara), Diageo (22,9 miliona američkih dolara), Ford (20 miliona američkih dolara), Hershey’s (36,5 miliona američkih dolara), HP (24,7 miliona američkih dolara), Microsoft (115,9 miliona američkih dolara), The North Face (3,3 miliona američkih dolara), Patagonia (6,2 miliona američkih dolara), Starbucks (94,9 miliona američkih dolara), Unilever (42,4 miliona američkih dolara) i druge.
Dok Facebook pokušava uvjeriti oglašivače da čini dovoljno u borbi protiv govora mržnje na svojoj platformi, The Guardian piše da skoro trećina oglašivača razmišlja o pridruživanju bojkotu ove društvene mreže.
Organizatori kampanje #StopHateForProfit su u intervjuu za Reuters najavili su će pozvati i evropske kompanije da se pridruže ovom bojkotu kako bi se izvršio globalni pritisak. Kampanja je pokrenuta nakon ubistva Afroamerikanca Georga Floyda u Sjedinjenim Američkim Državama.
(media.ba)
Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu, preporučilo je poslodavcima da uslijjed vremenskih neprilika izazvanih visokim temperaturama na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine provedu posebne mjere zaštite kojima će spriječiti nastupanje štetnih posljedica po zdravlje radnika.
Preporučuje se poslodavcima da razmotre mogućnost prekida obavljanja poslova na otvorenom u periodu od 12 do 16 sati i njihovog nastavka poslije 16 sati. Ukoliko je rad kod poslodavca organizovan na takav način da je nemoguće primijeniti tu mjeru, ovo ministarstvo preporučuje poslodavcima da radnicima koji obavljaju poslove na otvorenom početak radnog vremena pomjere na šest sati ujutro.
Također, preporučeno je da za vrijeme trajanja ovakvih vremenskih prilika omoguće korištenje godišnjeg odmora radnicima s dijagnostikovanim hroničnim oboljenjima, kao i odsustva u skladu sa zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Data je preporuka i da ustanove koje s radom počinju u devet sati ili kasnije, prilagode početak radnog vremena ovoj situaciji.
Osim toga, poslodavci bi trebali omogućiti adekvatnije odijevanje radnika u ustanovama, preduzećima, kao i organima vlasti, te drugim pravnim osobama, kao i adekvatno odijevanje na službenim događajima (sjednice parlamenta, vlade i slično), prilagođeno visokim temperaturama, saopćeno je iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, javlja Ured Vlade FBiH za odnose s javnošću.
(Fena)
Sjedinjene Američke Države pokupovale su praktično kompletnu globalnu zalihu remdesivira, jednog od lijekova koji se pokazao efikasnim u liječenju Kovida-19.
Konkretno, naredna tri mjeseca neće biti "ni doze"za bilo koju drugu državu na svijetu, piše Sara Bosli za britanski "Guardian".
Ovaj sebični potez američke administracije izazvao je ogorčenje, ali i strah stručnjaka i aktivista širom svijeta koji se boje da bi se ista stvar mogla ponoviti u slučaju kada bude otkrivena/proizvedena prva efikasna vakcina za korona virus. Naime, ovo nije prvi put da je administracija Donalda Trampa pokazala da je itekako spremna ponuditi više, ili na bilo koji drugi način eliminisati druge države kada je u pitanju nabavka lijekova ili zaštitne opreme.
"Oni trenutno imaju pristup gotovo svim zalihama remdesivira, a za Evropu nije ostalo ništa", kazao je dr. Endru Hil, naučnik sa Univerziteta Liverpul.
Remdesivir je prvi lijek koji je američka agencija za lijekove odobrila za korištenje u liječenju infekcije Kovid-19. Proizvodi ga kompanija "Gilead", a pokazalo se da pomaže u bržem oporavku od bolesti izazvane korona virusom. Prvih 140.000 doza raspodijeljeno je bolnicama širom svijeta, između ostalog, kako bi se ispitao i učinak lijeka, a Trampova administracija sada je kupila više od 500.000 doza.
Riječ je o kompletnoj količini koju će Gilead proizvesti u julu, te 90 odsto onoga što će proizvesti u avgustu i septembru, piše "Guardian".
"Predsjednik Tramp sklopio je sjajan ugovor kojim je osigurao da će Amerikanci imati prvi lijek odobren za liječenje virusa korona. Koliko god je moguće, želimo osigurati da svaki američki pacijent koji treba remdesivir i dobije taj lijek. Trampova administracija radi sve što je moguće da sazna čim više o lijekovima koji mogu spasiti život i da ih osigura za Amerikance", rekao je američki ministar zdravstva Aleks Azar, piše "Jutarnji".
Ovaj je lijek inicijalno bio namijenjen liječenju ebole, ali nije se pokazao efikasnim. Prosječna terapija za liječenje Kovid-19 pak zahtijeva oko šest doza, koje zajedno koštaju 3.200 američkih dolara.
Ovaj dogovor Bijele kuće i "Gileada" postignut je nakon što je postalo jasno da je epidemija korona virusa u SAD-u opet izvan kontrole.
Prema podacima stranice Worldometer, u SAD-u je korona virusom trenutno zaraženo više od 2,7 miliona ljudi, dok će broj preminulih noćas zasigurno prijeći 130.000. U obje kategorije Amerikanci su uvjerljivo ispred Brazila, druge zemlje na neslavnoj listi. Pojava novih žarišta zaraze i novi ulazni trend u broju slučajeva neke je savezne države natjerao da ili uspore otvaranje, ili se vrate nazad na neki oblik "lockdowna". Među njima su Arizona, Teksas, Florida i Kalifornija, odreda veće države.
Kao što je rečeno na početku, ovo kupovanje remdesivira nije prvi put da su Amerikanci "skočili ispred reda". Tokom cijele pandemije Trampov moto "Amerika prva" bio je i modus operandi njegove administracije. Tako je još u maju francuski proizvođač Sanofi rekao da će SAD prvi dobiti pristup njihovoj vakcini ako se pokaže da djeluje.
"SAD očekuje da ako pomognu u proizvodnji vakcine da je i prvi dobiju", rekao je tada izvršni direktor firme Pol Hadson i time navukao na sebe otvoreni bijes francuske vlade, zbog čega je hitro povukao izjavu.
Osim toga u nekoliko navrata SAD su kupile zalihe zaštitne opreme čiju su kupovinu maltene već dogovorile države zapadne Evrope, samo da bi ostale kratke jer su Amerikanci ponudili više. Kanadski premijer Džastin Trudo već je upozorio na negativne posljedice prakse u kojoj Amerikanci stalno ponude više od svojih saveznika.
"U interesu obje države je da radimo zajedno kako bismo sačuvali zdravlje naših građana", poručio je Trudo.
Ali, čini se da je njegov apel pao na gluve uši. Tržište remdesivira Tramp je očigledno monopolisao u narednim mjesecima. Učinak ovog lijeka pažljivo se prati već pet mjeseci, praktično od samog početka pandemije, a ipak ne postoji nikakav mehanizam koji bi omogućio njegovu nabavku izvan SAD.
"Zamislite da je ova vakcina. Ovo bi bio potpuni haos. Ali, ovo nam možda pokazuje šta nam tek slijedi."
Efekat remdesivira je u tome da pomaže pri bržem oporavku pacijenata, što znači da se brže oslobađaju nužni kreveti za nove pacijente i tako smanjuje pritisak na zdravstveni sistem.
Ali, za razliku od vrlo jeftinog i široko dostupnog steroida deksametazona, za remdesivir još nije dokazano da može znatno doprinijeti šansama za preživljavanje kod najugroženijih pacijenata. Zalihe deksametazona nitko nije ni dosad pokušao pokupovati, naprosto jer za tim nije bilo potrebe.
(Jutarnji)
