VUKOVO

Piše Fahrudin Hrvić

Valahi i bilahi je tako. Sanjao sam teniske da imam. Sanjao sam da teniske dobijem i u njima da poigram lopte, da svaki put' kad' loptu osvojim proševim cijeli tim i golčinu dam. I, onda sam dobio teniske. Bile su mi tako male. Žuljale su me bolno. Krv je iz žuljeva tekla, ali nisam to govorio nikom da mi ih ne bi uzeli, jer moglo bi se desiti da većeg broja nema pa ostadoh i bez ovih. U tim teniskama slabije sam igrao nego bos ili u opancima ili čizmama. Nije ba ni čudo, jelde, ha ja... Tek negdje u poznim godinama namirio sam se na teniske koje su mi baš ležale uz nogu, ali više nisam ni kamenje šutao po putu, a kamo li lopte da igram. Valahi i bilahi je tako. Sanjao sam foto aparat da imam. Eh, kako bih ja tada svašta fotografisao...svaka fotografija bi bila priča za sebe, dokument za sva vremena... A onda bih uz tu fotografiju napisao i tekst, priču, koju bi čitali na dušak svi... Sanjao sam da fotografišem, a onda je došlo vrijeme da imam fotografski aparat, da mogu fotografisat koliko me volje. Ali, volja me prošla. Mnogo priči do tad pročitah pa mi se svaka moja čini nako. I, kad hoću da fotografišem nešto, pa makar i sam bio, nekakav stid me obuzme što to radim. Kao, vidjet će me neko da radim nešto sto je glupo i nije važno, radim nešto kao da špijuniram... Mogao bi neko da mi kaže da sam šeno ili, ma ne znam...ali, uvijek me stid kada fotografišem. Iako, imam želju da još uvijek svoje selo, svoju avliju, sokak, mahalu, svaku travku, svako drvo, putić, stazu, potok, svakog insana u njemu, ma sve da fotografišem... Imam želju da vidim Vukovo iz ptičije perspektive, sa munare, iz blizine i daljine...(sad dron ima).... U tom mom selu su vlasnici firmi ili firme koje su medju najjačim u Bosni i Hercegovini (HIFA, KANTIĆ TURISTIK, AS, HRVIĆ GRADNJA, SKOLJIĆ SERVIS, MEDIKUS, M&M, EKO HARI M, BARA, TECOM, ALPINA BROMY, KANTIĆ AUTO SERVIS, KORPARA (biješe korpara nekada medju najjačim u BiH...itd...) To selo Vukovo je fenomen postratnog razvoja u Bosni i Hercegovini, i ja sanjam da o njemu napišem novinarsku reportažu, da pišem knjigu o selu i ljudima u njemu, ali me koči pomisao da bi bolje bilo da o tome pišu drugi, jer ja sam dio toga, a kad si dio toga onda ti uvijek mogu pripisati pristrasnost, neobjektivnost. A ko će ako ja to ne uradim? I dok dvoumim o svemu tome i sanjam mnogi odoše, i godine me sve više uzimaju. Sve što više godine otiču moja duša merači za mjestom gdje sam rodjen, gdje djetinjstvo i momačke dane provedoh. ... Sanjam ja jos svašta nešto...a godine moje su bliže da me ljudi mome selu na ramenima vrate... Ma neka, tamo gdje bi me odnijeli sve su opet moji, kao i ovi što su sada tu u mom selu živi. Sve moji, i ovdje gdje živim i tamo u selu mom, kome se radujem uvijek i koga sanjam... Valahi i bilahi... O proteklom ratu da i ne pričam. Tu su rodjeni, zivjeli ili zive sve sami heroji...ADEM OMAHIĆ OMAHA, DJED HUSKA, HODŽA MERDA, HITKO VAMPIR, EDO, SAMIR, ISO MAČAK, IZO, ČIKE, OMERICA, HAJRO, LOKA, GEKAN, HOJTA, KINEZ, ZIJO, BIJELI, ALKAZ, DŽEMO, RIBAR, EMIR, AMIR DAJDŽA,KEMO, MEHMED, MUJO, SULJO, IZO, BAJKO, ATKO, ISO TICA, IZO AHMETLIJA, BRICO, ZIJO, DŽEVO, PASICI, BRKIĆI, HRVIĆI, BANOVLJANI, VUKOVAC, JOHA, RIBLJAČANI, MARINCI SA MARIN HANA, MERDIĆI, ALIĆI, GALIJASEVIĆI, IMAMOVIĆI, SOLE, MOSTIĆANI, BRKE, ZILKIĆI, BEŠIRI, TRAVANČIĆI, SPREČACI, DJEDOVIĆI, KRNJICI, KARAHODZE, IBRIĆI, DIZDAREVIĆI, BAJNA GLAVA, KERLE, KOTORIJE, VEJSIĆI, KRDŽALIJE, KUSURI, ...I veliko i malo i musko i žensko je bilo uključeno u odbranu BiH i Tešanjskog kraja...tu bijaše smješten "Štab teritorijalne odbrane Tešnja", VP, Komanda 207/377. "Pousorske - Ljute" bb ARMIJE RBIH..."SANELA"...dio 204. Teslićke, mnogo protjeranih i izbjeglih...i opet da sve sto napišem ostalo bi stoput više nenapisano.. Valahi I bilahi Možda se rijeka sa uvora vrati izvoru, kao i mnogi ljudi koji se mjestu u kojem su rodjeni vrate...

{fcomment}