Istraživanje stručnjaka o zagađenosti zemljišta na području Općine Gračanica, koja su pokazala “enormno visoke vrijednosti” hemijskih spojeva i teških metala u tlu i biljkama, samo su potvrdila strahovanja tamošnjeg stanovništva.

Na zagađenost zraka, tla i voda upozoravaju odavno, a kad je prošle godine rijeka Spreča poplavila sela uz njene obale, nastupilo je alarmantno stanje.

Najugroženije su, po zaključcima Federalnog zavoda za agropedologiju, poljoprivredne površine uz Spreču na području sela Miričina. Utvrđena je visoka koncentracija štetnih i opasnih materija, a pronađeni benzol, kadmij, nikl i živa jako su otrovni ili mogu prouzročiti rak. Stoga su općinske vlasti upozorile građane da ne koriste zagađene površine “u poljoprivredne svrhe, niti da koriste žitarice i povrtlarske kulture sa tih posjeda za ljudsku i životinjsku ishranu”.

Nakon što im je poplava prošle godine dva puta uništila usjeve i dovela u pitanje uzgoj domaćih životinja, ponajviše krava i teladi na farmama, poljoprivrednici su u Sprečkom polju sad suočeni s novim problemom. Najgore je što iz njega ne vide izlaz, niti znaju rješenje. Kao što ni ne znaju što učiniti s ubranom ljetinom, ali i predstojećom berbom kukuruza, a potom i jesenjom sjetvom.

Kukuruz se mora brati

“Nemam drugog nego ubrati kukuruz, jer smo prošle godine dva puta sijali i dva puta je voda nosila. Teška je bila godina i taman sam mislio sve to nadoknaditi ove godine. Svoje ću ubrati, a ako neko ima nešto protiv, neka mi daju drugo u zamjenu. I za sjetvu poslije toga ne znam šta ću, ali ću vjerovatno sijati, jer drugog izlaza nemam”, govori Edin Nukić, poljoprivrednik iz Miričine.

Na svojem imanju bavim se tovom junadi, ali i proizvodnjom mlijeka, za što mu je, osim zemlje u vlasništvu, potrebno bilo i uzeti dodatne hektare u zakup.

“Prije nego što je stigla potvrda da je sve to zagađeno, planirao sam proširiti uzgoj junadi i povećati površine koje obrađujem. Iako se zemlja dovoljno ne obrađuje u selu i sve je više zapuštenih njiva, nema mi drugog izlaza od poljoprivrede”, konstatira Nukić.

Problem je tu, ali rješenja nema

I njegov susjed Mevludin Kovačević u istom je problemu. Žali se kako su tamošnji poljoprivrednici “prinuđeni upotrijebiti hranu sa svojih njiva po svaku cijenu i bez obzira na posljedice”. Žalosti ga činjenica da poljoprivrednicima kasno stižu informacije stručnjaka o vremenu pogodnom za sjetvu, kao i podaci o zagađenosti tla i biljaka.

“Sad kad se treba brati, oni kažu da nije za upotrebu nikako. Šta sad da radimo? Šta sa životinjama? Trebao sam širiti uzgoj, ali nisam mogao jer nisam imao hrane. Sad kad imam ne znam šta da radim, jer kažu da je zagađeno. Kako hraniti sebe, djecu, porodicu, bilo koga tom hranom i tim mesom? Niti koristiti, niti ne koristiti”, u nedoumici je Kovačević.

Ogorčen je i time što je problem postavljen, ali rješenja za njega nema. Navodi kako su prošle godine, iako potpuno poplavljeni, uredno morali platiti zakup zemljišta.

“I ove smo godine sijali na tim površinama, pa dobili opomenu da platimo zakup i obavijest da nije za upotrebu. Sad smo dužni uništiti hranu, ali i platiti zakup zemljišta. Samo nam kažu da su ta sredstva planirali u budžetu i ne mogu ih se odreći. Za razliku od njih, mi se možemo odreći svega”, požalio se Kovačević.

Mrtva riba sve govori

I bez riječi stručnjaka, proteklih je puno godina jedna udruga konstantno upozoravala na problem zagađenosti okoliša u Sprečkom polju. Iako su odmahivali rukom i govorili da ih “zanimaju samo ribe”, članovi Ekološko-sportsko-ribolovnog društva Drijenča iz Gračanice govorili su uporno kako nešto nije u redu. I ponavljali da ih najprije zanima okoliš, a onda sportski ribolov. Sekretar društva Osman Hodžić kaže: “Sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.”

“Mrtva riba u Spreči samo je bila jedan od pokazatelja kakva nam je voda, ali i životna okolina. Kad se rijeka izlije u polja i sve to dospije u povrće ili travu koja postane sijeno za prehranu goveda, u problemu su svi koji piju mlijeko ili jedu sir i kajmak tamo proizveden”, upozorava Hodžić.

I nije problem samo izlijevanje zagađene rijeke, nastavlja, nego i isparavanje štetnih materija koje udiše tamošnje stanovništvo, te iznosi da je zbog toga jako veliki broj umrlih od raznih oblika karcinoma. Ima informaciju da taj dio sjeveroistoka Bosne prednjači u državi po broju oboljelih. Za sve upire prstom u zagađivače iz Lukavca, odnosno tamošnju kemijsku industriju.

“I kad su dobili papir na kojem piše ‘u blizini pomenutih zagađivača pojačati inspekcijski nadzor zbog povećanih koncentracija opasnih kancerogenih supstanci’, svi su ostali gluhi. Očigledno je da neko štiti velike na štetu malih. Davno su mi govorili da hoću zatvoriti fabrike od kojih se hrani 10.000 duša. Ne tražimo zatvaranje, nego poduzimanje mjera. Ako se tamo hrani 10.000 duša, stotine hiljada njih se truje od tih fabrika”, upozorava Hodžić.

Vlasti prozivaju inspekciju

I općinski načelnik Nusret Helić za sve krivi tvrtke iz Lukavca s kojima, kako kaže, “mora razgovarati inspekcija, koja će utvrditi stanje i naložiti odgovarajuće mjere te dati odgovor ljudima”. Po njemu, onaj tko je zagadio, mora i platiti obeštećenje. Poziva se na primjer Tuzle, gdje zagađivači uredno plaćaju odštetu, pa se i “nizvodno od Lukavca stanovništvo obeštetiti za ovo što mu se dešava”.

“Stručna istraživanja samo su potvrdila ono na što već svi upozoravaju posljednjih 15-20 godina. Samo na području Miričine četiri puta više je štetnih materija koje su sigurno i uzročnici mnogih bolesti. Uradit ćemo sve, prije svega da se utvrdi ko su konkretni zagađivači, a imamo neke indicije, i zahtijevati da se izdaju nalozi odgovornima da ljude obeštete”, ukazuje Helić.

Potvrdio je odlučnost da stane u zaštitu građana, prije svega njihovog zdravlja, jer se “svakodnevno umire od teških bolesti”. Za to, po njemu, “neko mora odgovarati ako se utvrdi da truje ljude”. Spreman je zbog svega čak i ljude pozvati na prosvjede.

“Odlučni smo u potpunosti stati iza malog čovjeka, iza svakoga ko je na bilo koji način oštećen. I tužbe ćemo praviti, ako izostane reakcija nadležnih. Nažalost, sad imamo potvrdu da je zagađeno, a oni koji trebaju to istražiti i naložiti mjere komotno se ponašaju. Neka znaju da nećemo stati na verbalnim upozorenjima, nego ćemo ići do kraja”, zaključno poručuje načelnik Helić.

Sisecam Soda: Otpad nije štetan

„Proizvodnja sode spada u neorgansku tehnologiju koja kao osnovne sirovine za proizvodnju koristi prirodne mineralne sirovine, slanu vodu i kamen krečnjak“, kažu u tvornici Sisecam Soda iz Lukavca.

Upravo kad spominju zagađivače, građani i lokalne vlasti misle, među ostalim, na njih te Global Ispat Koksnu industriju Lukavac (GIKIL).

Sisecam Soda u tom smislu navodi da je u posljednjih osam godina uložila znatna sredstva u ekološke projekte te da je „značajno smanjena količina zahvaćene industrijske vode iz akumulacije Modrac, a samim tim smanjena je i količina ispuštene otpadne vode u rijeku Spreču“.

„Otpad nastao iz procesa proizvodnje sode je kreč i kalcijum-karbonat koji se transportuje u taložnice i nije štetan za tlo, biljni i životinjski svijet“, navode.

Takvu su potvrdu prije dvije i pol godine dobili iz Federalnog zavoda za agropedologiju, uz potvrdu da se „sadržaj organskih materija i teških metala nalaze ispod dozvoljenih graničnih vrijednosti“.

Tvornice predlažu mjerne stanice

U Global Ispat Koksnoj industriji (GIKIL) iz Lukavca tvrde da poštuju sve zakonske obaveze, te posjeduju sve dozvole. „GIKIL je prva kompanija u BiH koja je dobila integralnu okolinsku dozvolu od strane Federalnog ministarstva okoliša i turizma […] i uklapa se u granične vrijednosti emisija većine polutanata (štetnih materija) koji se mjere“, odgovaraju.

Razumiju zabrinutost građana, jer je na malom prostoru veliki broj industrijskih subjekata, pa je i „teret zagađenja kumulativno sigurno veoma visok“.

„Sumnje se mogu otkloniti samo ako su u funkciji mjerne stanice koje mjere kvalitet zraka i ukoliko građani mogu sami vidjeti kakav zrak koji udišu“, predlažu iz GIKIL-a.

Podsjećaju i kako su prije devet godina promijenili kompletnu tehnologiju, te je „kao osnovnu sirovinu, umjesto čistog benzola, GIKIL-ova fabrika počela da koristi n-butan što je s ekološkog aspekta mnogo bolje“.

(Al Jazeera)