Bankovna unija najambiciozniji je evropski projekt od izbijanja dužničke krize koji bi trebao osigurati finansijsku stabilnost i troškove propasti banaka svesti na najmanju moguću mjeru. Njome se želi prekinuti začarani krug između banaka i nacionalnih vlada koje su njihove gubitke sanirale javnim novcem, što je dovelo do velikog povećanja javnih dugova i prisilne štednje koja se sada lomi na leđima poreznih obveznika. No, to postavlja složena pitanja suvereniteta i finansiranja sanacije propalih banaka.

Bankovnu uniju činit će jedinstveni nadzor banaka, jedinstveni sistem rješavanja bankovnih kriza i zajednički sistem za osiguranje štednih depozita. Jedinstveni nadzor banaka pod okriljem Evropske centralne banke (ECB) postat će operativan u novembru 2014. godine, a od 1. januara 2015. zaživjeti bi trebao i jedinstveni sistem za sanaciju i likvidaciju propalih banaka.

Da bi se to ostvarilo, Evropska unija mora do kraja godine postići dogovor o tome koja će evropska institucija imati posljednju riječ u odluci o tome koju banku treba likvidirati i ko će snositi te troškove. Pregovori su u zastoju već mjesecima, uglavnom zbog protivljenja Njemačke koja ne želi snositi odgovornost za bankarske pogreške u drugim državama članicama.

Francuski ministar finansija Pierre Moscovici kazao je u ponedjeljak za Financial Times da je kompromis blizu nakon neformalnog sastanka ministara financija Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske u Berlinu prošli petak.

To je potvrdio i njemački ministar finansija Wolfgang Schaeuble. 

-Postoji šansa (za dogovor). Bit će puno posla - kazao je pred sastanak ministara finansija evrozone u ponedjeljak u Bruxellesu, kako prenosi Reuters.

Moscovici je istaknuo da konačni dogovor mora sadržavati zajednički fond za sanaciju banaka, koji bi po planu Evropske komisije finansirao sam bankovni sektor i koji bi kroz deset godina trebao raspolagati s otprilike 55 milijardi eura. Njemačka se s druge strane zauzima za mrežu nacionalnih fondova.

Moscovici je kazao da se radi na kompromisu koji bi uvažio njemačke zahtjeve. Kako će ta shema na kraju izgledati, u biti mreža nacionalnih fondova pod jednim evropskim kišobranom, bit će vjerojatno jedan od najspornijih elemenata konačnog dogovora.

Proces spašavanja posrnule banke bi, kazao je Moscovici, počinjao tako da bi gubitke prvo snosili vjerovnici, tzv. bail-in, zatim bi doprinos dale nacionalne vlasti te na kraju fondovi evrozone. 

-Naša zamisao je da će prvo biti bail-in, zatim korištenje fonda za sanaciju banaka i potom fondova evrozone počevši s Evropskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM) - kazao je.

Istaknuo je da će dogovor o bankovnoj uniji biti "prava revolucija jer će okončati finansijsku fragmentiranost evrozone i uvesti mehanizme suradnje koji do sada nisu postojali, što će učvrstiti evropski finansijski sistem."

Njemačka je na sastanku u Berlinu u petak odustala od protivljenja da Evropska komisija bude glavno tijelo za likvidaciju banaka nakon što je ostala gotovo izolirana u zahtjevu da za to bude zaduženo Vijeće EU-a odnosno ministri financija.

Navodno je otvorena i prema zajedničkom fondu za sanaciju banaka koji bi finansirale same banke pod uvjetom da postoje jasna jamstva da će investitori i nacionalni fondovi snositi troškove propasti banaka prije evropskih fondova i poreznih obveznika.

No, još uvijek nije zadovoljna pravnom podlogom koja se predlaže za taj fond, smatrajući da bi je trebalo promijeniti. Rješenje bi moglo biti da se fond uspostavi sklapanjem međuvladinog sporazuma izvan okvira evropskih ugovora.

Uz to, Berlin traži da se ograniči količina sredstava koju bi mogao prikupiti EU te veća glasačka prava za nacionalne vlade prilikom odobravanja korištenja značajnijih iznosa iz novog fonda za sanaciju banaka.

Novi fond finansirale bi same banke, no dok ne prikupi dovoljno novca potrebni će mu biti i drugi izvori finansiranja. Njemačka se protivi da to bude Evropski stabilizacijski mehanizam (ESM), stalni krizni fond evrozone.

Kompromis se nazire i u pogledu banaka koje bi trebale biti obuhvaćene sistemom s obzirom na to da Berlin želi zadržati kontrolu nad politički moćnim regionalnim bankama. Komisija bi po tome bila zadužena za nadzor cijelog sistema, no nacionalne bi vlasti imale vodeću ulogu u likvidaciji manjih banaka, prenosi Hina.

Njemačka traži također da se nova evropska pravila po kojima i investitori u bankama, uključujući vlasnike štednih uloga većih od 100.000 eura, moraju snositi gubitke, počnu primjenjivati 2015.
umjesto kako je predviđeno 2018. Kompromisno rješenje moglo bi biti 2016., piše FT.

(Fena)

{fcomment}