Obavili smo kratki razgovor sa Suvadom Hadžićem, predsjednikom Udruženja poljoprivrednika “Proizvođači maline – kooperanti”, Željezno Polje, i saznali detalje o urodu i otkupu malina, kao i kako je priča o malinama počela u ovom mjestu.
Zvanična statistika ukazuje na to da se površina obradivog zemljšta u Bosni i Hercegovini smanjuje, a da se samo jedan odsto obradivog zemljišta navodnjava. Takvi podaci ne ulijevaju optimizam, no otkako je poljoprivrednicima u našoj zemlji pružena šansa da zarade novac kroz siguran otkup i prodaju određenih kultura, sve se više ljudi vraća poljoprivredi. Pogotovo se to odnosi na uzgajivače maline, koji već nekoliko godina unazad ostvaruju respektabilne prihode i vraćaju vjeru u to da su predan trud i kvalitetna organizacija itekako mogući u ovoj zemlji. Takav je pristup prošle godine donio Bosni i Hercegovini dvanaesto mjesto u svijetu po proizvodnji i uzgoju maline (istraživanje je izvršio USDA – National Agricaltural Statistics Service).
Priča o uzgoju malina na način koji nam je poznat danas počinje 2001. godine inicijativom KLAS-a da se u određenim područjima zasade maline, uz siguran otkup, koji je ova kompanija obećala. Pioniri su u ovom dogovoru bili poljoprivrednici Željeznog Polja, čija je lokacija idealna za uzgoj jagodičastog voća, a pogotovo maline. Od tada se sve veći broj ljudi iz Željeznog Polja odlučuje da započne uzgoj malina, pa je to mjesto postalo jedno od zaštitnih znakova ove kulture. Ova sezona je nabolja do sada po urodu i cijeni maline, pa je to bio povod da porazgovaramo sa Suvadom Hadžićem, predsjednikom Udruženja poljoprivrednika “Proizvođači maline – kooperanti”, Željezno Polje.
Jedan dunum – jedna porodica
Hadžića smo pitali o samim počecima uzgoja maline na ovom području. “Sa uzgojem maline započeli smo 2001. godine. U program uzgoja te godine ušlo je pedesetak ljudi. To je tada nama bila nepoznata proizvodnja.“ Ubrzo su svi uvidjeli koristi i zaradu koju malina donosi, pa se uzgoj maline intenzivirao. Cijelo se područje Željeznog Polja „zarazilo“ ovom blagodarnom kulturom. “Željeznopoljci su se do tada poljoprivredom bavili sporadično. Jedino je stočarstvo odnosno proizvodnja mlijeka bilo aktuelna. Većina stanovništva radila je u Željezari Zenica a dobar dio njih je bio na privremenom radu u Švicarskoj. Tadašnja naša razmišljanja su bila da se od poljoprivrede ne može živjeti. Danas, gotovo svaka porodica ovdje ima plantažu maline ili kupine ili, u posljednje vrijeme, jagode. Uzgoj maline kao osnovna djelatnost je veoma rizičan jer se odvija na otvorenim površinama. Svaka klimatska promjena koja negativno utiče na malinu može uništiti kompletan prinos. Danas, mnogim našim komšijama ovo je jedini izvor prihoda jer ne vide alternativu. Cijene su u zadnjim godinama dobre, plasman zagarantovan i to je ono što ljude opredjeljuje ovoj proizvodnji.
Naravno, dešavale su se i veoma teške situacije kad su cijene bile male, a klimatski uslovi teški. E, tada je vrlo malo onih koji su uz malinare.“ No, teška vremena nisu zaustavila vjeru da se od predanog rada može živjeti. Broj malinara je iz dana u dan sve veći, a sade se različite sorte. “Kod nas su prisutni vilamet i miker a u posljednje vrijeme u ekspanziji je i polka. Berba mikera i vilameta vrši se uglavnom u junu i julu a polka je sorta koja se uglavnom bere od jula do kasne jeseni.“
Hadžić nam je rekao da je za sasvim pristojan život jedne porodice dovoljan jedan dunum malina. “Jedan dunum je dovoljna proizvodnja za jednu četveročlanu porodicu. Uz malo više angažmana jedna četveročlana porodica može obrađivati i dva dunuma.“
Otkup siguran
Malina je izuzetno atraktivna ne samo poljoprivrednicima nego i otkupljivačima. Zbog toga je i prodaja maline nakon branja zagarantovana. Udruženje malinara, koje predvodi Hadžić, kompletan urod prodaje preduzeću Natural Food i Bosagrofood d.o.o. Sarajevo. “Takođe na ovim terenima prisutan je i Heko Bugojno kao i Klas Sarajevo. Malinu kupuju i neki manji kupci a porastom proizvodnje maline na tržištu se pojavljuju i nova preduzeća te možemo kazati da proizvođači maline ne treba da brinu za plasman bez obzira na povećanje proizvodnje.“
Nije uvijek bilo tako, poljoprivrednici su znali biti i izvarani od nekih otkupljivača. “U nekim prethodnim periodima bilo je dosta teškoća sa naplatom. Imali smo čak situaciju da nam je jedno preduzeće prije pet godina uzelo 26 tona maline i nikada nije platilo.“ Takvi se slučajevi više ne dešavaju. Sistem je uspostavljen, cijena stabilna, povjerenje između proizvođača i otkupljivača raste, kao i urod maline. “Ovo je do sada najbolja sezona i po cijeni i po kvalitetu i po prinosima. Mi smo na našem području za Natural Food u ovoj sezoni otkupili oko 960 tona jagodičastih proizvoda. Takođe, ovdje su prisutni i neki manji otkupjivači koji su otkupili određene količine.“
Nova hladnjača „grije“ nove planove
Nakon velikih poplava i nezapamćenih klizišta koji su pogodili Željezno Polje prethodne godine, dosta sumnje je bilo u dalje bavljenje, pa i odvijanje života, na ovom području. A radnici nisu mnogo marili za sumnje, te su nastavili sa uzgojem malina i u tome ih je podržao otkupljivač gradnjom respektabilne hladnjače u koju mogu smještati dio berbe. “Kapacitet dnevnog zamrzavanja je oko 25 tona a lagera oko 300 tona. Naravno, čim napunimo hladnjaču, spakovane količine odvozimo u velike hladnjače u Srebrenici i Vitezu. Izgradnja hladnjače u Željeznom Polju nakon klizišta je jedna velika motivacija stanovništvu za razmišljanje o budućnosti u ovome mjestu.“
Gradnja hladnjače značila je i posao za mnogo ljudi, te je u njoj sada, kako kaže Hadžić, zaposleno dvadeset stalnih radnika, a u sezoni se još angažuje njih desetak. Osim toga, gradnja hladnjače i silno povjerenje koje uživaju stanovnici ovog mjesta, dali su im podstreka da počnu i sa uzgojem još nekih kultura. “Trenutno smo u procesu registaracije rasadnika jagodičastih plodova te pokretanja organske proizvodnje jagode i maline. Ovo su dva veoma zahtjevna projekta ali projekta koji iziskuju angažman velikog broja radnika što će itekako uticati na bolji život na ovim područjima.“
Primjer Željeznog Polja ukazuje kako ljudi, uz podršku institucija, otkupljivača, i uz veliki trud, mogu napraviti odličan posao u Bosni i Hercegovini. Evidentno je da su Željeznopoljci, postali jedan od eklatantnih primjera uspješnih mjesta, no ne treba da zaboravimo kako su oni sa projektom koji se sada ponosno spominje u svim medijima počeli 2001. godine, kada je bilo malo onih koji su vjerovali da će uspjeti. Upravo taj dugi put koji su do sada prevalili mještani Željeznog Polja može služiti kao primjer našim državljanima koji se premišljaju da li da počnu sa nekim poslom ili da odustanu i sve krivnje prebace na nekog drugog.
Autor: Ahmed Šečunović,
Poslovnisvijet.ba
