Piše: Miralem Begić
Maglajski tmurni proljetni dan. Na prvom spratu u "Lameli III" prozor odškrinut. Odsluškuje svaki korak prolaznika,misleći da će neko baš njemu zakucati na vrata. Nisam mu se telefonom najavljivao, već sa sa zavežljajem tople supe i još ponešto za večeru, te sa kovertom u kojoj je bilo 50 KM od Sabahudina Hude Sinanovića namjenjeno za Fahru, bahnuo na njegovu adresu.
Obradovao se kao malo dijete što sam mu došao. Bolesna starica, Fahrina majka Nasiha, bez obzira što me vidjela prije par dana na istom mjestu upitala me je ko sam, da bi joj Fahro rekao: "Pa to je moj drug, bio je sa ženom neki dan"...
Fahro mi je pružio ruku da se pozdravimo i zamolio da sjednem i da malo sačekam dok popije terapiju. Kaže da čeka još nekakve nalaze i da će po svemu sudeći morati ići na hemo-terapiju, jer je baš takva bolest. U pitanju je jetra, pa mora biti disciplinovan i redovno trošiti lijekove, a njih ima mnogo i uz to sve nekih nema na esencijalnim listama i skupi su.
Komšije im povremeno svrate, ponešto donesu, pomognu Fahri da sa invalidskim kolicima ode do ljekara...Poznanici i prijatelji, uglavnom ljudi sa kojima se družio stidljivo se javljaju i pruže po koju hediju. Veli da su to istinski-pravi prijatelji koji se poznaju baš u nevoljama, a nevolja je Fahru upravo strefila..
Onima koji ga se sjete zahvaljuje se do neba, a za njega i mrvica pomoći ili obična ljudska ruka je podrška k'o planina. Za vas koji ćete ovo pročitati, evo taze fotografije Fahre iz njegove kućne bolesničke postelje...
Nije zaboravio ni damama-prijateljicama čestitati 8.mart , makar i na ovaj način...
Piše: Fahrudin Hrvić
Danas smo i mi iz Antena - radija (Anid Hrvić, Almir Agić i ja) posjetili novinara Fahrudina Kapetanovića u njegovom stanu u Maglaju. Obradovao se dolasku. Na pitanje da li su mu bili iz Općine Maglaj (tu stanuje nakon izgona iz Doboja) reče da nisu, a tako ni iz Općine Doboj (to je grad u kojem je radio u Radio - Doboju i Glasu Komuna sve dok ga sa majkom nisu protjerali krajem rata), Općine Tešanj(mnogo je poznanika Fafinih u Tešnju, a o Tešnju je dosta i pisao), nisu mu bili ni njegovi jelašani iz MZ Jelah (zna reći da mu je nakon Doboja Jelah nekako najviše prirastao srcu).
Fahrudin bi sutra trebao u Zenicu, a na pitanje koji doktor ga najviše pazi reče da je to ljudina i znalac dr Rifat Sejdinović, direktor Bolnice u Tešnju. I reče: "Dr Sejdinović je prije svega insan, a onda i stručnjak. Molim te, ime moje, zahvali mu se i ovako javno."
Vidjeh i njegova bolesnička kolica, koja mu je obezbjedio kolega Miralem Begić sa jaranima) pa na pitanje kakva su onako mi reče skromno da nisu loša, ali da bi dobro došla ako imaju bolja od ovih, a ponekad ga u ova smjeste njegovi jarani da se malo pridigne, jer više od dva mjeseca leži. Svi koji bi Fahrudinu Kapetanoviću željeli pomoći mogu mu se direktno javiti na njegov mobitel s' brojevima: 061 736 750...
Naravno, zamolio bih svoje prijatelje ako znaju da negdje imaju bolja bolesnička - invalidska kolica, jer je Kapetanović poveće kilaže, da nam jave pa da ga i sa njima obradujemo. Molim sve Dobojlije koji znaju Fahrudina Kapetanovića, kao i sve druge koji ga znaju da mu u ovim trenutcima pomognu koliko mogu.
Znao sam mu često reći da me podsjeća na Don Kihota koji svojim perom udera na vjetrenjače i da mu je bolje da malo otupi pero, jer ovo je Balkan... Jeste da je bolestan, ali Fahrudin Kapetanović ima i ovakav svoje ideale, suze, prijatelje i želju da se pridigne da još koju napiše... Sretno Fahrudine Kapetanoviću...
