Piše: Mr. sci. Muhamed PILAV (Autor je direktor kompanije MS&WOOD, bosanskoherceovačkog proizvođača višestruko nagrađivanog namještaja prestižnim svjetskim nagradama, koji u stopostotnom obimu izvozi svoje proizvode na zahtjevna svjetska tržišta.)

Trenutno u FBiH imamo 420.000 penzionera, 520.000 uposlenih, ali od toga samo 105.000 radnika radi u prerađivačkoj industriji. Da bi penzioni i zdravstveni fond bili održivi, neophodno je da minimalno 420.000 radnika radi u prerađivačkoj industriji.

Od 1. januara ove godine za rad u Njemačkoj (trenutno Njemačka traga za milion radnika) ne trebaju radne dozvole. Sve zemlje EU traže radnike izvan EU i stalno smanjuju barijere za dolazak stranaca. Samo u Unsko - sanskom kantonu/županiji je u posljednje dvije godine 30.000 mladih radno sposobnih podnijelo zahtjev za izdavanje potvrde o nekažnjavanju zbog odlaska u inostranstvo, što je 10% ukupnog stanovništva ovog Kantona.

Ako FBiH godišnje napusti 20.000 mladih, mi gubimo 30 milijardi KM godišnje. Razlozi odlaska mladih su: ekonomske prirode 70% i političke (nepotizam i veze kod zapošljavanja, priče o ratu, nacionalizmu, kupovanje izbora, papaka, ministara...) prirode 30%. Za oba razloga su odgovorne najveće parlamentarne stranke i njihovi lideri.

Prije 12 godina sam svim velikim strankama i njihovim liderima pokušao objasniti da će mladi bježati iz BiH, ali nažalost oni to nisu razumjeli. Prije otprilike godinu dana sam u kolumni na ovom istom mjestu sve ponovio, ali opet nije bilo reakcije i rezultata.

Ponovno javno iznosim moje prijedloge, a uvjeren sam da su to i prijedlozi većine normalnih poslodavaca:

Da sve parlamentarne stranke sjednu za stol i formiraju vlast na svim nivoima, da sve one učestvuju u vlasti i da sve snose odgovornost za buduće stanje u FBiH i BIH.

Sve nivoe vlasti neophodno je formirati do 1. marta ove godine i najkasnije do 1. juna ove godine donijeti bitne strateške, ekonomske i političke mjere, zakone, uredbe i odluke koje će znatno smanjiti razloge za odlazak mladih iz BiH i FBiH.

Dakle, ekonomske reforme su u ovom trenutku važnije od političkih i zato predlažem:

1. Znatno smanjiti poreze i doprinose na plaće, kako bi se omogućilo poslodavcima da hitno povećaju (prije svega u prerađivačkoj industriji) neto plaće na minimalno 1.000 KM mjesečno za solidnog proizvodnog radnika. Poslodavci da plaćaju samo doprinos za penzioni fond, a sve ostalo da se finansira iz: poreza na potrošnju, poreza na dividendu, carina na uvoz subvencioniranih proizvoda, antidamping carina, taksi na izvoz balvana, daske, ogrijeva i sličnih proizvoda.
2. Da se hitno implementira TOTALNA FISKALIZACIJA. Trenutno svaki račun možete stornirati, promet uštimati, itd. Svaki račun kad se isprinta mora se memorisati na centralnom serveru i mora pratiti robu i kupca.
3. Da se zamrznu plaće i zabrani prijem novih uposlenika na svim nivoima državne administracije, javnim ustanovama i javnim preduzećima, da se smanje materijalni troškovi za minimalno 20%.
4. Reorganizovati biroe za zapošljavanje. Suludo je da prerađivačka industrija finansira zapošljavanje u administraciji.
5. Svu državnu imovinu javno i transparentno privatizirati, a ono što se ne može privatizirati dati javno i transparentno pod koncesiju.
6. Smanjiti cijene električne energije za prerađivačku industriju minimalno 20%.
7. Mladima omogućiti kredite za kupovinu stana ili izgradnju kuće sa maksimalno 2% kamate.
8. Sve agencije ugasiti ili pripojiti nadležnim ministarstvima.
9. Obrazovanje uskladiti sa potrebama 21. vijeka, uvesti dualni sistem obrazovanja prilagođen tržištu rada i razvoju.
10. Zdravim osoba koje ne žele da rade ili da se prekvalifikuju ukinuti bilo kakva davanja ili privilegije. Moramo svi da radimo i stvaramo nove vrijednosti.
11. Hitno donijeti zakon o spajanju lokalnih i općih izbora (npr. naredni lokalni da budu na dvije godine, a iza toga u isto vrijeme i lokalni i opći) jer bez toga je nemoguće napraviti efikasnu i efektivnu administraciju, koja svako malo strahujući od rezultata izbora nije zainteresirana za provedbu reformi.

Ukoliko hitno ne formiramo vlade u kojima će učestvovati sve parlamentarne stranke i hitno ne donesemo strateške ekonomske reforme u BiH će nakon samo četiri godine živjeti penzioneri, ali neće moći živjeti od svoje penzije nego će živjeti od socijalne pomoći. Naše društvo ne boluje od gripe nego od teškog karcinoma. Karcinom se ne može izliječiti aspirinima niti bijelim lukom. Treba nam radikalna terapija, tj. prava ekonomska reforma.