Sretoh direktora  JU Muzej, Jasmina Mandžukića, kako u jednoj plastičnoj vrećici nosi keramičke ostatke koje je pronašao dok su ispod Gradine prema Elektrodistribuciji ravnali lijevu obalu Tešanjke.
Sutradan mi dođe kopija E-maila koju je arheolog Tonko Rajkovača poslao direktoru Jasminu Mandžukiću na njegov upit o onome što je našao.
U tom E-mailu Tonko upozorava:
"Ovo je treći put da skrećem pažnju da se devastira taj lokalitet podgrađe Gradine slobodno uzmi i pročitaj ili uzmi dijelove iz onog predprojekta kojeg smo pokušali uraditi prije više godina. Arheološki materijal na prvi pogled pripada kasnom neolotu, eneoloitu a takodje ima i neke elemente rane bronze. Ovo nam indicira da na ovom  prostoru imamo višeslojni lokalitet i dug period življenja.To grubo rečeno znači da najstariji komadi pripadaju oko 5500 godina BC poredeći sa  sličnim materijalom (Kočićevo, Nova Topola, Gradiška) koji je posljednji datovan  C14 datumima od strane UCL (Universiteta iz Centralnog Londona). Drugim riječima ovaj lokalitet ima stariji keramički materijal za par  hiljada godina nego sama Gradina."

Potkapina i radovi bez nadzora arheologa

Sjetih se prije nekoliko godina dok nije bio formiran JU Muzej uTešnju, razgovorao sam sa Tonkom i Amirom Brkom u JU CKO. Tada dogovorismo da Tonko na bazi informacija koje je iznio,  napravi jedan program za dalja istraživanja na dijelu Gradine prema Zvečaju i Elektrodistribuciji. Tonko je uradio taj  projekat. Radilo se, koliko se sjećam, o orijentacionoj cifri istraživanja od cca 20 000 KM. Program je dostavljen tadašnjem načelniku, a po formiranju i JU Muzej  direktoru Mandžukiću.
Evo nekoliko detalja iz Tonkine informacije o ovom arheološkom lokalitetu:
Arheolozi Đorđe Odović i Zdenko Žeravica su bili zaduženi za arheološke radove  na Gradini u Tešnju. Radovi su započeti početkom osamdesetih prošlog vijeka. Prilikom tih prvih arheoloških isklopavanja nađen je materijal iz raznih arheoloških perioda od srednjeg vijeka, antike, željeznog/ bronzanog doba pa do paleolita.
Za zvečajsku potkapinu vezuje se nalaz groba (nađen na dubini oko 2m) sa očuvanim skeletom koji je imao pola posude pažljivo stavljene na lobanju (vjerovatno dio pogrebnog rituala). Ovaj grob pripada bronzanom dobu, datovanje određeno po tipu nađene keramike, osteološke analize nisu urađene tako da neznamo baš mnogo detalja o samom pokojniku.
Poslije je istu potkapinu kopala arheolog Zinka Kujundžić1988. godine. Rezultati iskopavanja nisu publikovli, ali po istraživačevim riječima materijal koji je ona našla  na terenu  vjerovatno pripada neoloitiku (dubine3-3,5 m). Po Zilkinim riječima ona nije došla do kamene osnove ili slojeva koji više nisu arheološki. Njeno mišljenje je da taj lokalitet se širi ispod Gradine i da je mnogo veći nego što izgleda, što sugeriše da se radi o velikoj potkapini ili zatrpanoj pećini u tom slučaju mi govorimo o zaključanoj arheološkoj riznici.
Sada imamo JU Muzej, ustanovu koja će se zajedno sa načelnikom  pobrinuti da se ne naruši ovo arheološko nalazište, a nadam se da će biti nastavljeno i dalje istraživanje potkapine (abrija).  Mislim da u Tešnju niko ne bi smio kopati na Gradini ili ispod Gradine bez odobrenja i arheologa, a u samom gradu bez radnika Muzeja. Svaki metar grada može biti arheološka bašta. Ja sam kopajući temelje svoje kuće našao rimska koplja i keramičke ostatke velikog broja lula.
Sve što nađemo sada se može uključiti u organizovan oblik zbrinjavanja i prezentacije. Postarajmo naš grad novim nalazima na Gradini. Time ćemo biti interesantniji i turistima. Ovaj program treba da nađe svog finansijera od međunarodnih organizacija pa do domaćih, pa ako svi zakažu onda i sam grad može naći način da ovaj program isfinansira.
Tribina u CKO
Potaknut aktuelnim događanjima JU CKO je organizirao javnu tribinu pod naslovom „Bosna i Hercegovina i Ukrajina geopolitičke paradigme“. Na tribini su sudjelovali dr. Izet Beridan, dr. Mirza Smajić i mr. Sead Turčilo.

S lijeva Amir Brka, dr. Mirza Smajić, dr.Izet Beridan i dr. Sead Turčilo

Dr. Smajić je upoznao prisutne sa Ukrajinom njenim unitrašnjim sistemom organizacije i bezbjednosti, hostorijom, etničkom i religijskom strukturom, autonomnoj pokrajini Krim, oružanim i policijskim snagama i dr.
Dr.Turčilo je govorio o geostarteškoj poziciji Ukrajine, a dr. Beridan o nekim sličnostima sa Bosnom i Hercegovinom i njenom pozicijom.
Nakon zanimljivih izlaganja tribina je nastavljena pitanjima prisutnih i razgovorima sa gostima.
Dr. Izet Beridan rođen je 1953. godine u Bersalićima, Olovo. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a postdiplomske studije završio je u Zagrebu 1988. godine. Doktorirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu iz oblasti socioloških nauka 1997. godine. U zvanje redovnog profesora izabran je 2008. godine. U više mandata obavlja dužnost šefa Odsjeka sigurnosne i mirovne studije na Fakultetu političkih nauka. Na dodiplomskom i diplomskom studiju predaje predmete Polemologija, Uvod u sigurnosne i odbrambene studije i Demokratska kontrola sistema sigurnosti.
Objavio je knjige Konflikti i Politika i sigurnost, a koautor je knjiga Leksikon sigurnosti i Nauka o odbrani. Objavio je više stručnih i znanstvenih radova iz oblasti sigurnosnih i mirovnih studija. Sudjelovao je na brojnim međunarodnim i domaćim kongresima, simpozijima i konferencijama, te u više naučnoistraživačkih projekata. Dobitnik je priznanja Univerziteta u Sarajevu Profesor godine na Fakultetu političkih nauka 2009. godine.
Dr. Mirza Smajić rođen je 1981. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2005. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
U zvanje višeg asistenta izabran je na Odsjeku sigurnosne i mirovne studije 2009. godine i angažiran je na predmetima Kriminalistika, Sigurnosni sistemi i službe (Unutrašnja sigurnost), Uvod u sigurnosne i mirovne studije, Sigurnosne i odbrambene politike i strategije i Polemologija. Od maja 2009. godine izabran je kao stalni predavač na kursu Sigurnosna politika BiH u organizaciji Ministarstva sigurnosti BiH i Misije OSCE u BiH.
Objavio je jednu Organizovani kriminal u Bosni i Hercegovini – tranzicijske dileme, te više od deset znanstvenih i stručnih radova. Koautor je knjige Istraživanje krivičnih dijela.
Sudjelovao je u većem broju znanstvenih kongresa i projekata, a odbranio je 2013. godine doktorsku disertaciju pod naslovom Sigurnosne prijetnje demokratskoj konsolidaciji bosanskohercegovačkog drušva.
Mr. Sead Turčalo rođen je 1978. godine u Sarajevu. Diplomirao je 2004. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. U zvanje višeg asistenta izabran je 2009. godine. Angažiran je na predmetima Geopolitika i Međunarodna sigurnost na dodiplomskom studiju, te Nauka o miru, Međunarodna zajednica i upravljanje konfliktima i Projektovanje naučnih istraživanja u oblasti sigurnosti i mira na diplomskom studiju.
Objavio je jednu koautorsku knjigu – Političke elite u Bosni i Hercegovini i Evropska unija: odnos vrijednosti i više stručnih i znanstvenih radova, a sudjelovao je na većem broju naučno-stručnih konferencija, te bio istraživač u nizu domaćih i međunarodnih projekata.
Angažiran je u uredništvu Godišnjaka Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i stručnog časopisa Demokracija i sigurnost u Jugoistočnoj Evropi.
Ruši se zgrada ŠUP škole
Nakon što sam napravio fotografiju rušenja nekadašnje zgrade ŠUP škole sa namjerom da je objavim u Tešanjskom dnevniku dobih od Muharema Saračevića, direktora Srednje mješovite škole, E-mail u kome se istim povodom oglašava Aktiv profesora bosanskoga jezika i književnostii stranih jezika  Mješovite srednje škole. Navode zanimljive podatke iz školskog ljetopisa:
"Sjećanja sežu u daleku 1945. godinu kada se sa puno entuzijazma pristupa obnavljanju rada škola i koncipiranju školskih programa. Krajem 1945. godine Školu učenika u privredi pohađalo je 27 polaznika koji su se obrazovali za slijedeća zanimanja: limar, obućar, brijač, krojač, pekar, trgovac, slastičar i kovač."

Nekadašnja zgrada ŠUP-a

1949.godine Škola učenika u privredi imala je 68 učenika. U školi je najviše onih učenika koji pohađaju: obućarski, krojački i trgovački zanat.
U periodu 1945.-1955. Školu učenika u privredi završilo je 359 učenika , koji su se osposobili za 22 različita zanimanja.
31. jula 1968. Godine škola će promijeniti naziv u Školu sa praktičnom obukom. Od tada počinje njen intenzivniji razvoj. Ima 9 odjeljenja sa 259 učenika. 1968. godine počinju pripreme za izgradnju nove školske zgrade, koja će biti završena 1971. godine. Početkom sedamdesetih godina pored zanatskih zanimanja, Škola sa praktičnom obukom obrazovala je učenike za ugostitelje i tekstilce.
1972.godine u cilju racionalizacije i poboljšanja kvaliteta rada Škola sa praktičnom obukom i Gimnazija fuzioniraju se u Srednjoškolski centar.
Početkom septembra 1985. godine učenici Srednjoškolskog centra ući će u prostorije nove zgrade u Dolcu. Upisano je bilo 1433 učenika u 39 odjeljenja.
1992.godine Srednjoškolski centar se transformiše u Mješovitu srednju stručnu školu i u Mješovitu školu „Musa Ćazim Ćatić“.
24.6.1997. godine ponovo dolazi do transformacije škola kada dobijamo tri škole: Gimnaziju „Musa Ćazim Ćatić“, Srednju tehničku školu i Srednju stručnu školu Tešanj.
U školskoj 2000/01. godini upisano je 1488 učenika koji su svrstani u 50 odjeljenja. Srednja stručna škola u ovome periodu okarakterizirana je kao specifična odgojno-obrazovna ustanova, jer je sa 1488 učenika najbogatija mladošću, a sa 21 zanimanjem ima najširi spektar usmjerenja.
Nakon uspostave modernog pogona Pobjede u Bukvi u ŠUP školi 1961. godine dolazi do promjena u programu.
Pored redovnog nastavnog osoblja stručne kadrove je obezbjeđivala Pobjeda. Tako je Ekonomiju preduzeća predavao Sead Galijašević dipl. ecc, Tehnologiju Mehmedalija Husremović mašinski tehničar, Tehničko crtanje Edhem Kerić mašinski tehničar, a Mašinske elemente Ramo Ahmić.
Na taj način „proizvedene“ su tri generacije „Pobjedine“ škole.
Prva generacija učenika upisana je 1961. godine. I učenici su se mogli upisivati samo sa završenom osnovnom školom. Direktor škole je bio Ibrahim Mularifović Tarifa. Prvi razred je upisalo devet učenika:

1. Emin Karahodžić                                                  6. Milenko Petrović

2. Suljo Dizdarević                                                    7. Velimir Dujaković

3. Hamzalija Mahmutefendić                                      8. Hidajet Smailbegović

4. Hajrudin Ajanović                                                  9. Ibrahim Srkalović

5. Hamzalija Hatibović
Nova knjiga u izdanju CKO
Centar za kulturu i obrazovanje nastavlja uspješno djelovanje i u izdavačkoj djelatnosti. Objavljena je 1. knjiga ove godine, a 131. u izdavaštvu ove institucije. To je knjiga pjesama uglednog bh. i hrvatskog pisca Mirka Marjanovića “Kad god razgovaram s vjetrom”. Marjanović je rođen 1940. godine u Tramošnici kod Gradačca, objavio je desetak vrlo zapaženih knjiga pripovjedaka i romana, bio je više od 35 godina urednik u slavnoj sarajevskoj kući “Svjetlost”, a posljednjih 20-tak godina urednik je izdavaštva Matice hrvatske u Sarajevu.

Evo šta je, uz ostalo, o prvoj njegovoj knjizi pjesama u recenziji zapisao Amir Brka:
Mislim da je ova poezija Mirka Marjanovića izrazito vrijedna – kao poetsko sublimiranje životnog iskustva, refleksija o smislu i besmislu, a, također, na biografsko-meditativni način, i o vrijednosti samoga pjesničkog (književnog) pozvanja – kao usuda. Sjena epohe, diskretno prisutna, daje ovoj poeziji i općiju, kontekstualnu semantičku i vrijednosnu dimenziju. A sve je, od početka do kraja, ‘produkt’ autentične i konzistentne ljudske i pjesničke pozicije – mimo trenda što je kod nas zavladao, a u kojem se pjesništvo tragikomično utemeljuje kao jedna od banalnih, trivijalnih medijskih diskurzivnih praksi. Što je, naravno, uza sve ostalo, posljedica htijenja da se (i) poezija pretvori u unosan posao – na ovaj ili onaj način.
Utoliko ovu smirenu i nepretenciozno mudrosnu liriku doživljujem ne samo kao izvrsnu poeziju nego i kao izrazito vrijednu suverenu gestu u re-afirmaciji onog posebnog jezika koji lirika jest, u svome arhajskom prapočelu. Jer njezina dosljedna otmjenost i poetska posvećenost, koja se, pri tom, neprestano implicitno samopropituje – na način na koji se propituju vrijednost i smisao života u relaciji spram smrtnosti – nema potrebu da se ‘troši’ na egzibicionizam, ludizam, niti na koketeriju s bilo kakvim, pa ni s ideološkim trendovima, i da na tim osnovama nastoji etablirati svoj ‘uspjeh’.
U svemu ovome, bitno me ova Marjanovićeva poezija asocirala na pjesništvo Nikole Milićevića – koja je za me vrhunska, ali kojoj taj status nikad nije bio priznat. Ali, zar je to istinskoj poeziji uopće važno…?
Muzičke zvijezde
U petak uveče „listam“ televiziske kanale kablovske teelvizije EGE. Na TV FACE naiđoh na reprizu muzičkog programa u kome učestvuje Tešnjaci: Damir Galijašević sa harmonikom i mladi pjevači sevdalinke Neira Brka i Nermin Handžić. Prelijepo su pjevali, a pozivom telefonima svoje oduševljenje izrazili su i mnogi gledaoci širom BiH. Sutra dan sretoh neke prijatelje. Kažu mi da su im djeca izazvala takve emocije da je bilo i suza.

Damir Galijašević, mlade sevdalije Nermin Handžić, Neira Brka i voditeljica programa tokom nastupa na TV FACE

Osnovana Podržnica HKD Napredak u Tešnju
U nedjelju 09.03.2014. godine u maloj Sali Cko održana je obnoviteljska skupština Hrvatskog kulturnog društva Napredak-Podružnica Tešanj.
Za predsjednika Podružnice izabran je Ivica Budulica Strikan, za zamjenika prof. Antonija Martinović, tajnika dipl.
pravnik Ivan Duvnjak, blagajnika Ana Martinović. Pored njih u Upravni odbor su izabrani: prof. Renata Sović, dipl oec. Angelina Rajkovača, prof. Kristijan Glavaš, dipl. pravnik Marijana Pešić i Ivica Bošnjak.

Članovi Upravnog i Nadzornog odbora: Ivica Bošnjak, Ivan Duvnjak sekretar, Kristijan Glavaš, Angelina Rajkovača, Marijana Pešić, Antonija Martinović dopredsjednik, Ivica Budulica Strikan predsjednik, Ana Martinović blagajnik, Renata Sović i Mato Topalović

Hrvatsko kulturno društvo Napredak je udruga bosanskohercegovačkih Hrvata čiji cilj je očuvanje i jačanje hrvatske nacionalne svijesti  kroz promicanje kulture i jezika. HKD Napredak organizira kulturne manifestacije i potiče obrazovanje.
U Sarajevu i Mostaru su organizovana društva 1902. gosdine koja su se ujedinila 1907. godine, a od 1914. godine djeluju kao Hrvatsko prosvjetno i kulturno društvo Napredak.
Predsjednik društva je dr. Franjo Topić, a društvo djeluje kroz podružnice i povjerenstva.
Dobro je za Tešanj da je obnovljena podružnica HKD Napredak i politička partija HDZ-, ali i za Bosnu i Hercegovinu. Svi narodi i građani u BiH  trebaju imati mogučnost da na svakom dijelu ove države upražnjavaju svoje političke, kulturne i sve druge potrebe. Samo tako će biti više BIH, a svima nama bolje.
Stare fotografije
Obradovao sam se kada sam od komšinice Amele dobio fotografiju majstora kolara Mustafe Isića. Za majstora Mustafu me vežu sjećanja iz djetinjstva i mladosti. U jednoj drvenoj baraki radili su Hamza Hafizović kao kovač i Mustafa Isić kao kolar, danas na mjestu između kuće Suada Livnjaka i ulice Enesa Galijaševića. Majstor Mustafa je  nosio šubaru za koju je uvijek bila zataknuta tesarska olovka, a u uglu usana je bila cigareta. Moje prve cigarete sam pušio sa Mustafom. Pušio je Dravu, a ja sarajevsku Drinu. Pri tom se raspitivao    „kojim sam prošao na fakultetu i kako naši napreduju u Vijetnamu“. Odlazio je kući nakon posla sa sepetom na ramenu napunjenim trešćem iz radnje i onda kada je poslije operacije imao ukočenu desnu nogu.

Majstor Mustafa sa djecom iz komšiluka Amelom Kahvić, Murisom i Enisom Hundur

Mesud Mulabdić sa sestričnom Amelom, a iza njih se vidi  kovačnica Hamze Hafizovića

Sa table na Gornjoj čaršiji

{fcomment}