Uz tu džamiju je smještena kuća hadži. Ibrahim ef. Mahalbašica, koji je dugo bio imam tog džemata, a njegova hanuma, hadžinica, Šehrija bi uvijek pri ovakvim događajima svo svoje umijeće i sve svoje resurse podredila da bi ovakve i slične vjerske svečanosti bile pamćene po najljepšem, svakome ko u njihovu kuću dolazi i pored nje prolazi.
Ih, kako je milina hanumu Šehriju gledati prilikom ovakvih dogadjaja, kada bi se danima u njihovoj kući pripremalo i o svakoj sitnici razmišljalo, od pripreme svakojakih jela, kolača, sokova, mive i čega sve ne.
Znala je to majka Šehrija bolje nego iko koga sam ja znao u svom životu, i kada bi ona dočekivala i ispraćala musafire to je bilo nešto posebno u zraku da ti je duša puna miline.
Tako je bilo i za ovaj svečani vjerski događaj.
Ali, meni osta posebno u pamćenju kada su iz VISPAKA iz Visokog stigli uposlenici sa najvećom džezvom na dunjaluku, a malo je koji vjerski objekat u BiH otvoren da oni nisu bili tu i da nisu prisutnima dijelili kahvu iz te džezve besplatno.
Helem, tako je bilo i u Jelahu.
Dođoše oni i u želji da džezvu postave na najbolje mjesto i odlučiše se da upitaju hadžinicu Šehriju, a ona kako to i priliči bez imalo čekanja reče:
"Ma bujrum, postavite je baš tu uz moju kuću, a ako hocete slobodno je evo postavite na našu terasu ili di god vam je volja i kako vama odgovara.", a njena terasa je uvijek bila puna cvijeca...
Obradovaše se momci i odmah krenuše na posao da džezvu postavljaju uz kuću, ali pri istovaranju rekoše da će im trebati odnekle voda, a hadžinica Šehrija im opet onako širokogrudno rece:
"Ma ne brinite, eto uz samu džezvu vam je šaht sa vodom i sipajte koliko vam je volja i sve na majkin račun, a još da vam kažem i ovo; ako bude zafalilo kahve ima u majke zaštekane "Vispakove zlatne" koliko god vam bude trebalo, jer majka je kupila toga da niko ne smije ostati bez kahve ako je zatraži."
 Kada je to izgovorila radnici se pogledaše pa nasmiješiše, i blagosivljajući majku sašaptaše se *da to niđe ko u Bosni nema*, da njima, koji proizvode kahvu "Zlatna džezva", neko kaže da je ima ako im kahve nestane.
Znajući kakva je hadžinica, majka, Šehrija bilo mi je jasno da se ovi radnici neće ni gladni ni žedni napatiti u njenoj avliji, a ni bilo ko ko u njenu avliju uđe, i da će svi koji iz nje izađu otići sretni i zadovoljni.
Jer, ima kod majke ako bilo šta usfali, pa i VISPAKOVE KAHVE ZA "ZLATNU DŽEZVU"...

Fahrudin Hrvic

18. 06. 2014. godine, www.antena-radio.ba