-Bilo bi dobro kada bismo se otklonili od izraza “rodni list bosanske državnosti” jer se on iz više uglova postavlja kao problematičan. Naime, države nemaju rodne listove, niti je Bosna rođena 1189. godine. Do tada je ona postojala više od dva stoljeća. Tim izrazom zapravo indirektno ukidamo više od dvjesto godina bosanske historije - pojašnjava Filipović. 

S druge strane, dodaje, dok državnost Bosne u srednjem vijeku nije sporna, problematično je identificiranje srednjovjekovne državnosti s modernim shvatanjem države. 

Filipović navodi da je Povelja Kulina bana izdana na zahtjev i u korist Dubrovčana. 

-U vrijeme izdavanja ove povelje Bosna i Dubrovnik nisu bili direktni susjedi. Iz perspektive dubrovačke historije taj ugovor samo je jedan u nizu sličnih trgovačkih ugovora sklopljenih u tom razdoblju. Njime su postavljeni temelji bosansko-dubrovačkih odnosa koje su kasnije potvrđivali i proširivali bosanski vladari 13., 14. i 15. stoljeća - ističe Filipović. 

Ne znamo sigurno, kaže on, da li se ijedan primjerak  ove povelje čuvao u Bosni. 

-Međutim, prema praksi srednjovjekovnih vladarskih kancelarija možemo to sasvim sigurno pretpostaviti. Šta se s tim primjerkom moglo desiti tokom vremena također je nepoznato. Ukoliko je sačuvan do 15. stoljeća sasvim je sigurno stradao s ostalim dokumentima bosanske kraljevske kancelarije koja je nestala tokom osmanskog osvajanja kraljevine 1463. godine. U međuvremenu su se u Dubrovniku sačuvala tri primjerka dokumenta od kojih je jedan tokom 19. stoljeća otuđen iz Dubrovnika i odnesen u Petrograd - rekao je Filipović.
Naglašava da se u posljednje vrijeme pokreću razne inicijative za povratak Povelje Kulina bana u Bosnu i Hercegovinu, a "vodeći računa o osnovnim elementima logike i prava, taj dokument se ne može vratiti u Bosnu jer iz nje nije iznesen".
-Osim toga, bosanski vladar ga je izdao Dubrovčanima i on pripada Dubrovniku gdje se i danas nalaze druga dva primjerka  ove povelje - kaže Filipović. 

Usudit ću se također kazati "da bi bilo bolje da se petrogradski primjerak povelje pronađe u Državnom arhivu u Dubrovniku jer oni posjeduju optimalne uvjete za njeno čuvanje". 

-U BiH smo pokazali koliko vodimo računa o ustanovama u kojima se povelja mogla čuvati. Zemaljski muzej BiH zatvoren je za javnost već duže vremena, a Arhiv BiH bio je izložen bezrazložnom napadu tokom kojeg je u vatri stradala iznimno vrijedna dokumentacija. Ni u bolja vremena predmeti bosanske prošlosti iz te dvije ustanove nisu privlačili širi interes niti im je posvećivana neophodna pažnja - tvrdi Filipović. 

Stoga su te inicijative koje pokreću pojedini političari, smatra on, "vješto smišljeni instrumenti" da se koliko-toliko prikupi građanska naklonost i politički poeni. Međutim, daleko ćemo više profitirati ako diskurs o Povelji Kulina postavimo na nove osnove, dodaje. 

Filipović ističe da treba početi govoriti o okolnostima u kojima je ona izdata, o vremenu vladavine Kulina bana, o njenoj književnoj vrijednosti, o jeziku i pismu, i brojnim drugim elementima, te se zapitati koliko uistinu znamo o toj povelji i o tom banu i šta oni nama danas predstavljaju. 

(Fena) gk/laš

{fcomment}