Obavještavaju se poljoprivrednici sa područja općine Tešanj da su u skladu sa članom 13. Zakona o novčanim podrškama u poljoprivredi i ruralnom razvoju, kao i članom 6. Pravilnika o načinu i uslovima ostvarivanja novčane podrške po modelu poticaja proizvodnji dužni izvršiti prijavu plana proizvodnje za koju očekuju federalni poticaj u narednoj godini. Prijava plana proizvodnje se podnosi kantonalnom Ministarstvu za poljoprivredu na obrascu PPP najkasnije do 15. novembra tekuće godine.
Klijenti koji ne izvrše prijavu planirane proizvodnje u navedenom roku, neće moći ostvariti pravo na federalnu novčanu podršku u 2018.godini.
Obrazac prijave plana proizvodnje (PPP) se može preuzeti u Službi za finansije, privredu, komunalne i inspekcijske poslove, općinskim uredima u Jelahu, Tešanjci i web stranici općine Tešanj.

Obrazac PPP (prijava plana proizvodnje) možete preuzeti i ovdje


POMOĆNIK OPĆINSKOG NAČELNIKA
Hamzalija Hojkurić dipl.ecc.

Snaga jedne države, vrijednost njene ekonomije i uređenost općeg društvenog sistema direktno korespondiraju sa sportskim rezultatima te zemlje, a najbolji argument za ovakvu tvrdnju je lista osvajača olimpijskih medalja. Naša zemlja u tom pogledu zauzima uvjerljivo posljednje mjesto u regiji, toliko loše da je i pored svega toga teško objasniti kompleksnost problematike bh. sporta i opravdati niz negativnih rezultata s velikih takmičenja.
Kad je 7. augusta u Carioca Arena 2 dvorani u Rio de Janeiru Majlinda Kelmendi osvojila zlatnu medalju u džudou za žene do 52 kilograma, oni koji razmišljaju i brinu o našem sportu trebali su dobiti još jednu boru na licu. Trećeg dana Olimpijskih igara u Riju zlatnu medalju osvojilo je Kosovo, zemlja koja je tada debitirala na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri i država koju Bosna i Hercegovina još službeno ne priznaje.

Tako je naša država ostala jedina članica bivše Jugoslavije bez osvojene olimpijske medalje, u društvu još sedamdeset članova Međunarodnog olimpijskog odbora – šest država koje više ne postoje i Olimpijskog tima izbjeglica. Društvo nam između ostalih prave Andora i Albanija, ali i Belize, Bolivija, Čad, oba Konga, Laos, Somalija, Južni Sudan, Jemen, Turkmenistan, kao i cijeli niz zemalja koje pamtite iz kataloga egzotičnih ljetovališta ili filmova o Jamesu Bondu.

Ako pak pogledate liste najuspješnijih zemalja u historiji Olimpijskih igara, lako ćete doći do zaključka da je to svojevrsna top-lista snage, društvene i ekonomske vrijednosti, globalne moći u tom trenutku. Nekad su Olimpijske igre s najviše medalja završavali SAD i SSSR, sad je tu Kina, vječno prisutne Britanija, Francuska ili Njemačka, nekad je bila posebno indoktrinirana Istočna Njemačka. Kad pomenute pretpostavke uključite u računicu postaje jasnije zašto naših predstavnika nema među osvajačima medalja.

Slične ili čak još gore perspektive otvaraju se kada se udaljite od Olimpijskih igara i šire posmatrate sportska takmičenja. Posebno kada uzmete u obzira da je Crna Gora velesila u ženskom rukometu i muškom vaterpolu, da je na posljednjem tek završenom Eurobasketu ušla među 16 najboljih ili da Makedonija ima aktuelnog prvaka Evrope u klupskom rukometu skopski Vardar.

Neugodne usporedbe BiH i komšija

Posebno je bolna usporedba naše zemlje s većim sportskim silama u regiji i prvim komšijama Hrvatskom, Srbijom ili Slovenijom koje su u stalnom sportskom uzletu i koje su baš u Riju prošle godine imale rekordnu žetvu medalja. Kad na sve dodate finale Eurobasketa u kojem su igrale Srbija i Slovenija, dobijete dojam da je Bosna i Hercegovina svojevrsno ostrvo u moru sportskih uspjeha, ostavljena na slavljima nekoliko pojedinaca ili fudbalske reprezentacije čiji je plasman u Brazil na Svjetsko prvenstvo najveći državni sportski uspjeh.

Sport je na našu žalost povezan sa svim drugim društvenim segmentima i potpuno preslikava problematiku o kojoj svakog dana svjedočimo kad pišemo o zapošljavanju, javnim finansijama, kriminalu ili korupciji, kad se dotaknemo manjka djece u osnovnim i srednjim školama, kupovine diploma na fakultetima ili sporosti u gradnji autoputa. Ako su koeficijenti ekonomskog razvoja ili kreditni rejtinzi daleki i nečitki našem čovjeku, sportski uspjesi ili neuspjesi dobro ilustriraju gdje se zapravo nalazimo.

Prije neki dan svoj rodni grad ponovo je napustila naša najbolja plivačica Amina Kajtaz, preselivši u Zagreb gdje će imati nemjerljivo bolje uslove za rad i napredak. Ako Amini, koja se već zbog svog talenta i rada nemetnula svima i koja ima potencijal da s najvećih takmičenja donosi velike rezultate, Mostar i država u cijelosti nisu osigurali uslove za rad, onda možete zamisliti kako je nekom djetetu koje tek treba da upiše sebe na startnu listu svog prvog plivačkog mitinga.

Novca ima, ali je na pogrešnim mjestima

Ne treba raditi preveliku analizu kretanja novca da se zaključi da kod nas postoji samo jedan sport s ozbiljnom naklonošću države i to je naravno fudbal. Stanje u našem fudbalu je posebna priča, ali problemi koje imaju košarkaši, rukometaši i brojni drugi bolniji su i više povezani s besparicom od samog fudbala.

Osim fudbala teško da se može kod nas naći profesionalan sport i ista takva liga, liga s igračima koji mogu da žive od vlastitog rada, odnosno bavljenja sportom. Mimo fudbala, izuzimajući izuzetke koji obično potvrđuju pravilo, sve ostalo je puki amaterizam. To samo po sebi i ne bi bilo unaprijed loše da se kod nas javnim novcem pretežno ne finansira profesionalni sport, što je u suprotnosti s pozitivnom evropskom praksom.

Javnim sredstvima trebao bi se finansirati isključivo amaterski i omladinski sport te gradnja i održavanje sportske infrastrukture, nikako profesionalni sportski pogoni, kod nas prvenstveno fudbalski klubovi. Profesionalni sport trebao bi živjeti na tržištu i od njega, a javna sredstva koja danas odlaze u profesionalne pogone naših fudbalskih klubova morala biti preusmjerena u razvoj amaterskog sporta, rad omladinskih škola i izgradnju infrastrukture, između ostalog i onog bazena zbog kojeg Amina Kajtaz danas trenira u Zagrebu.

Sa samo jednom takvom promjenom, onom koju ćemo i onako morati implementirati kad budemo koji korak bliže EU, naš amaterski, a time manje-više cijeli sport, mimo fudbalskih klubova najvišeg razreda, dobit će prijeko potrebna sredstva za rad. Onda se neće dešavati da skoro svaka naša reprezentacija, osim fudbalske, pri okupljanju moli za novac kojim će pokriti troškove prijevoza ili da plaća smještaj sponzorskim paštetama.

Tri zajednice i dijaspora uz sve to

Specifikum našeg sporta je podijeljenost društva i države na tri mikro svijeta od kojih dva imaju više sklonosti sportskim kretanjima u susjednim državama pa se s tim u vezi dešava odljev sportskih talenata i direktno osiromašuje bh. sport. Isto kao što je važno naglasiti da je izbor reprezentacije za koju neki sportista želi nastupati lična stvar, toliko se ni ovaj segment problema ne može izostaviti iz analize stanja i problema nedostatka sportskih uspjeha našeg sporta.

Primjeri kao što je onaj Emira Preldžića, koji se ne mogu tako lako podvući pod ranije navedenu matricu, te brojnost naše dijspore (riječ koja je zapravo i sinonim za riječ “rasutost”) dodatno usložnjava problem bh. sportske baze, odnosno smanjenja iste. Nije problem BiH selekcije na igrama u Riju i neosvajanja medalje u tome što je Amel Tuka loše trčao polufinale na 800 metara, već u tome što je on bio samo jedan naš ozbiljan pretendent na medalju. Da smo ih imali pet takvih i mi bismo bar jednom slavili.

Na kraju ćemo uvijek doći i do pitanja mentaliteta, razmišljanja jedne društvene grupe koja je danas opterećena općom depresijom zbog stanja u kojem se cijelo društvo nalazi, ali i nekih drugih fenomena. Nije bez osnova i ona teza da kod nas ne rastu oni fanatični roditelji koji će kao Ante Kostelić u svojoj djeci vidjeti buduće šampione kad to niko ne vidi i tjerati i sebe i njih da spavaju pored automobila na nekom planinskom prevoju s temperaturom dvanaest ispod nule. Roditelja koji sanjaju da će im dijete jednog dana biti lijevo krilo Real Madrida ima, ali oni su sastavni dio problema u vidu heliocentričnosti našeg sporta u kojem se sve vrti oko fudbala.

Razlozi loših rezultata bh. sportista i timova zapravo nisu sportski, mnogo su širi i zadiru u sve pore našeg društva. Opća društvena problematika lijepo se oslikava na sportskim terenima i to se može dvojako posmatrati, kao polupuna ili poluprazna čaša. Jednog dana kad cijelo naše društvo krene uzlaznim trendom sasvim je sigurno da će u neka rana jutra, gledajući možda prijenos iz Tokija 2020. godine, nacija slaviti prvu olimpijsku medalju nekog našeg atletičara ili plivača, a Džanan Musa na Eurobasketu u seniorskoj konkurenciji raditi ono što je radio 2015. godine u kadetskoj.

(klix.ba)

Tešanj, 12. oktobar 2017. – HIFA OIL pomaže izgradnju dvorane Vrhbosanske nadbiskupije, Katoličke crkve Jelah. Oduku o donaciji za izgradnju dvorane Župnog ureda u Jelahu don Iliji Marinoviću uručio je Venan Hadžiselimović izvršni direktor HIFA OIL.

Vrhbosanska nadbiskupija Sarajevo, Župa Sv. Ivana Krstitelja – Jelah, obratila se privrednicima Tešnja sa molbom za doniranje sredstava za izgradnju župne dvorane koja bi služila za njene aktivnosti, kako vjerske tako i društvene i kulturne koje su uz to vezane. «Svjesni smo naše situacije, malobrojna smo zajednica, a samim time i materijalna sredstva su nam mala jer od priloga vjernika ne možemo to isfinansirati. Stoga smo se odlučili da pomoć potražimo i od drugih, najprije od poduzetnika općine Tešanj. Imajući u vidu dosadašnju praksu – kad god smo nešto gradili ili obnavljali u župi (župnu kuću, Crkvu u Jelahu i Tešnju, kapelicu i mrtvačnicu na groblju u Jelahu, itd.), dobar dio privrednika se odazvao i sudjelovao u tim akcijama. Naš cilj je, koliko dopuste vremenski uvjeti sa radovima izaći iz zemlje, a na proljeće naredne godine nastaviti sa daljnjim radovima», stajalo je između ostalog u pismu.

Na osnovu zajedničke inicijative predstavnika katoličke zajednice u Tešnju upriličen je sastanak delegacije Vijeća zajednice sa izvršnim direktorom i menadžmentom kompanije HIFA OIL.

“Privreda Tešnja, posebice HIFA OIL nastoji pokazati senzibilitet za aktivnosti svih vjerskih zajednica i ovakav vid susreta i razgovora je uvijek dobro došao. Čestitali smo delegaciji Vijeća na predanom radu u zajednici, i ujedno je iskorištena  prilika da se ispred naše kompanije uruči donacija za izgradnju dvorane Župe u Jelahu”, izjavio je Hadžiselimović.

Don Ilija Marinović, župnik u Jelahu zahvalio se na donaciji kompanije HIFA OIL, kazavši kako se prilikom susreta razgovaralo i o potrebi nastavka dobrih susjedskih i međunacionalnih odnosa na području općine Tešanj, sa intencijom da to bude primjer za čitavu BiH. “Radimo i živimo jedni sa drugima. U tom smislu nalazimo načine kako da zadržimo prije svega mlade da ne odlaze iz BiH”, kazao je don Marinović.

(mcm.ba)

Danas će u našoj zemlji preovladavati sunčano vrijeme. Vjetar, slab, u Hercegovini i na zapadu Bosne jugozapadni, a u ostalim područjima zapadni i sjeverozapadni. Dnevne temperature od 18 do 24 °C. 

U petak 13.10.2017., sunčano vrijeme uz malu do umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima i veći dio prijepodneva u Bosni po kotlinama i uz rijčne tokove sa maglom ili sumaglicom. Vjetar, slab, promjenljivog smjera. Jutarnje temperature od 4 do 10, na jugu od 11 do 15, a dnevne od 19 do 25 °C.

Za dane vikenda sunčano uz malu do umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima i veći dio prijepodneva u Bosni po kotlinama i uz rijčne tokove sa maglom ili sumaglicom. Jutarnje temperature od 4 do 10, na jugu od 11 do 15, a dnevne od 18 do 24, na jugu do 26 °C.

U ponedjeljak 16.10.2017., sunčano uz umjerenu oblačnost. U jutarnjim satima i veći dio prijepodneva u Bosni po kotlinama i uz rijčne tokove sa maglom ili sumaglicom. Jutarnje temperature od 4 do 10, na jugu od 11 do 15, a dnevne od 18 do 24, na jugu do 26 °C.

Slavoncima su počeli pristizati pozivi na sudjelovanje na vojnim vježbama.

Radi se o vojnoj vježbi 1. pješačke satnije i dijela ključnog osoblja, odnosno zapovjednog kadra, iz sastava 1. pješačke bojne. Vježba bi se trebala održati na vojnom poligonu Gašinci, a sve bi trajalo 9 dana. Planirano je sudjelovanje 155 ljudi.

Pripadnik pričuvnog sastava iz istočne Slavonije Indexu je ispričao kako nije jedini koji je dobio ovaj poziv. Kaže kako ga je MORH prije slanja ovog poziva telefonskim putem provjeravao kako bi utvrdili živi li i dalje u Hrvatskoj. Kako kaže, nije problem u odazivanju na vježbe, problem je u izbivanju s radnog mjesta.

“Radi se o tome da je većina pozvanih u radnom odnosu. Poslodavci su stvarno “oduševljeni” ovim postupkom. Naravno, MORH se ogradio i neodazivanje povlači kaznu do pet tisuća kuna”, rekao je pričuvnik koji je želio ostati anoniman.

U pozivu je istaknuta napomena u kojoj piše kako “neodazivanje ovom pozivu povlači odgovornost odredbama čl.119. st.1.1t.1. Zakona o obrani”. U tom članku, u stavku 1., piše kako će se novčanom kaznom od hiljadudo pet hiljada kuna kazniti za prekršaj fizička osoba “ako se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu nadležnog tijela u vrijeme i na mjestu koji su naznačeni u pojedinačnom odnosno općem pozivu za sudjelovanje u vojnoj obvezi, radnoj obvezi, radnoj pomoći odnosno ustupanje materijalnog sredstva”.

Međutim, što sve spada u “opravdani razlog” za neodazivanje na vojnu vježbu, odnosno kako bi uopšte ljudi mogli opravdati šefu izostajanje s radnog mjesta na devet dana zbog vojne vježbe? Iz MORH-a upućuju na svoju službenu stranicu.

Osim prigovora savjesti, MORH na svojim službenim stranicama kaže kako se “razvrstanom pričuvniku može na osobni zahtjev odgoditi vojno osposobljavanje ili vježba zbog obiteljskih i drugih razloga”. Taj zahtjev se mora podnijeti svom područnom odjelu u roku od osam dana od zaprimanja poziva.

Također, kažu kako “obuka ili vježba koja traje dulje od tri dana može se iznimno odgoditi zbog neodgodivih potreba službe ako to zatraži tijelo državne uprave, lokalne i područne samouprave ili pravna osoba kod koje je pričuvnik zaposlen, dok takva potreba postoji, a najdulje za tri mjeseca”.

Prevedeno, iz obveze devetodnevnog trčanja po blatnom poligonu vas izvlači posao u državnoj službi. Ako ste kojim slučajem zaposleni kod privatnika, šef će se morati založiti za vas. Inače ćete platiti od hiljadu do pet hiljada kuna.

Vojna obveza za muškarce prestaje na kraju kalendarske godine u kojoj navršava 55 godina, a za žene na kraju kalendarske godine u kojoj navršavaju 50 godina. Niste više vojni obveznik ako se ocijeni da ste nesposobni za vojnu službu u pričuvnom sastavu. Prestaje i temeljem otpusta iz hrvatskog državljanstva.

(tuzlanski.ba)

Više od 519.000 arakanskih muslimana izbjeglo je iz Mijanmara u susjedni Bangladeš od početka novog vala nasilja 25. augusta do sada, javlja Anadolu Agency (AA).

Pretpostavlja se da je do sada ubijeno najmanje 3.000 civila, a desetine hiljada pokušavaju spas pronaći u Bangladešu.

Na "putu spasa" mnogi izgube živote ili prolaze kroz dramu hodajući kroz blato, vodu i neuslovna područja.

U izvještaju Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarne pomoći (OCHA) potvrđeno je da je od kraja augusta do danas broj onih koji su uspjeli doći do Bangladeša dosegao 519.000.

Glasnogovornik Međunarodne organizacije za migracije (IOM) Joel Millman ranije je izjavio da u arakanskom gradu Buthidaungu na prelazak u Cox's Bazar u Bangladešu čeka oko 100.000 arakanskih muslimana.

Iz UNICEF-a i Vlade Bangladeša saopćeno je da se među onima koji su stigli u tu zemlju nalazi 60 posto djece. Tokom pokušaja prelaska iz Arakana u Bangladeš preko rijeke Naf često dolazi do pomorskih nesreća sa smrtnim ishodom. Podaci govore da je od augusta u ovim nesrećama smrtno stradalo više od 100 arakanskih muslimana.

Oni koji se odlučuju na prelazak preko planinskih područja danima pješače i u Bangladeš stižu bolesni i iscrpljeni.

Samo i kampovima u Cox's Bazaru, prema posljednjim informacijama, nalazi se više od 900.000 civila iz Arakana. Prema podacima zdravstvenih radnika, među onima koji se nalaze u Bangladešu nalazi se i 18.523 trudnice i više od 42.000 djece koji su suočeni sa teškim zdravstvenim problemima.

Najveći problem je nedovoljna ishrana djece u kampovima u kojima su smješteni.

Vojska Mijanmara i budisti nastavljaju sa paljenjem muslimanskih sela na tom području. U proteklim sedmicama porušeno je i zapaljeno najmanje 200 sela arakanskih muslimana.

Ministar vanjskih poslova Bangladeša Hasan Mahmoud Ali potvrdio je da su do sada ubijene najmanje 3.000 arakasnkih muslimana. Međutim, mijanmarska vlast ne dozvoljava pristup tom području pa ne postoje tačni podaci o broju mrtvih.

Nije dozvoljen ni ulazak humanitarne pomoći nevladinih organizacija na to područje. Zbog toga se civili na tom području suočavaju sa glađu.

Arakanski muslimani Rohingye su već godinama najugroženija etnička manjina u svijetu, a već mjesecima se suočavaju sa novim valom nasilja u mijanmarskoj regiji Arakan.

Nakon provedene procedure javne nabavke, potpisan je ugovor za izgradnju vodovoda za područnu školu u Planjama.
Izvođač radova je firma Heldovac d.o.o. Žepče, a vrijednost je cca 24.426,09 KM. Sredstva su obezbijedili Općina Tešanj i Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta ZDK putem OŠ Rešad Kadić (50:50).
Rok za završetak radova je 30 dana od dana uvođenja izvođača u posao.

Delegacija turske općine Selčuklu, koju su činili Pomoćnik načelnika Ali Ziya Yalčinkaya, Direktor odjela za vanjsku saradnju Ajhan Gurbuzer, te članovi Općinskog vijeća posjetili su Općinu Tešanj. Delegaciju su primili Općinski načelnik Suad Huskić, Predsjedavajući Općinskog vijeća Senad Subašić i pomoćnici Općinskog načelnika Hamzalija Hojkurić i Sabahudin Omerbašić.

Saradnja općina Selčuklu i Tešanj traje od 1994. godine, kada je potpisan Sporazum o saradnji, te je ova posjeta iskorištena za upoznavanje i razgovor o mogućoj saradnji na polju obrazovanja, kulture i ekonomije u narednom periodu.

Tokom sastanka, prikazana je i kratka prezentacija Tešnja, kako bi se gosti upoznali sa potencijalima naše općine.

U Bosnu i Hercegovinu je za pet godina i devet mjeseci uvezeno telefonskih uređaja vrijednih 606,3 miliona KM.

Vrijednost uvoza raste iz godine u godinu, a riječ je uglavnom o mobilnim telefonima.

Tako je u 2012. godini uvezeno telefona vrijednih oko 70,6 miliona maraka, a prošle godine je broj narastao na čak 119,8 miliona KM. Samo je u devet meseci ove godine uvezeno telefona vrijednih oko 114,9 miliona KM, izvještava Blic.rs.

Prodajna vrijednost na tržištu BiH je daleko veća, jer je riječ o vrijednostima na koje uvoznik plaća carinu prilikom uvoza.

Zanimljivo, ne vodi se evidenciju o broju telefonskih uređaja koji su uvezeni, već se računaju u kilogramima.

(manager.ba)

Korištenje peleta se smatra ekološki prihvatljivijim i jednostavnijim, ali onog trenutka kada su cijene naglo skočile, sve njegove prednosti su pale u vodu. Zakon ponude i potražnje nametnuo je novu cijenu popularnog energenta, izazvao sumnje u vještačku nestašicu na tržištu, a oni koji su vodili računa o zaštiti okoliša i nisu htjeli prljati ruke drvima i ugljem, sada imaju samo jedan cilj – ugrijati se ove zime, na bilo koji način.

Cijene peleta su više od 500 KM po toni, proizvođači tvrde da su se fokusirali samo na domaće tržište, trgovci da nisu digli cijene, a sve veći broj građana odlučuje se vratiti na ugalj i drva.

Kompanija Woodland iz Drvara 15. septembra je prestala izvoziti pelet kako bi zadovoljila potrebe domaćih kupaca. Međutim, susreću se s nizom problema.

“Problem nam stvara što drugi peletari obećavaju ljudima pelet i umjesto da ispoštuju dogovor, oni ga izvoze”, kazali su nam iz kompanije Woodland.

Situaciju su, tvrde, maksimalno iskoristili trgovci koji su kupili pelet po vansezonskim, nižim cijenama, a prodaju ga po znatno višim.

“Naručili su u julu i augustu i plaćaju po cijenama koje su tada bile aktuelne, a prodaju ga po 400-500 KM. Trgovci i sada traže pelet, ali se trudimo da ga prodajemo samo krajnjim kupcima koji imaju male peći. Također, susrećemo se i s visokim cijenama sirovine, jer vlasnici pilana zbog visokih cijena u trgovinama misle da i proizvođači prodaju pelet po visokim cijenama. Kod nas je veleprodajna cijena peleta 330 KM plus PDV”, navodi Budimir.

Iz kompanije Hifa tvrde da nemaju zalihe peleta i da ga uvoze, a da je cijena po kojoj ga prodaju formirana isključivo na principima tržišne ekonomije.

“Svi ozbiljniji prometnici peletom su prisiljeni uvoziti pelet kako bi ispoštovali potpisane ugovore i snabdjeli svoje kupce. Smatramo da je takvo djelovanje dovelo do jačanja ponude i zaustavljanja daljnjeg rasta cijena peleta na bh. tržištu. Smatramo da bilo koja firma pojedinačno ili udruženo ne može napraviti nestašicu peleta i stvoriti vještačku krizu ovog energenta u BiH. Treba znati da je slična situacija i u susjednim državama, kao i u Zapadnoj Evropi. Posrtanje pojedinih proizvođačkih giganta u EU je dovelo do problema na tamošnjem tržištu, uz neizbježne refleksije i na Balkan te se u zemljama regiona odvija sličan scenarij kao u BiH. Dakle, moramo znati da peleta nema dovoljno ni u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji i drugim zemljama”, tvrde iz kompanije Hifa.

NEMA PODATAKA OD UVEZENOM PELETU

Iz Woodlanda ističu da je povećanje cijena loša reklama te da bi novonastala situacija mogla dovesti do masovnog uvoza jeftinijeg i lošijeg peleta koji će se na domaćem tržištu prodavati po visokim cijenama. Vanjskotrgovinska komora BiH nema podatke o uvezenom peletu jer on, kako tvrde, spada u kategoriju otpadaka od drveta i nije ga moguće razdvojiti od iverala ili pilote.

“Problem je što niko nije skladištio pelet, savjetovali smo kupcima da kupuju u maju, junu i julu, kada je i cijena povoljnija, ali svi čekaju zimu. Imali smo ponudu da uvezemo pelet iz Bugarske i Ukrajine, ali nismo htjeli riskirati. Ne znamo kakav je taj pelet i sami sebi bismo napravili štetu ukoliko je lošeg kvaliteta”, kažu iz Woodlanda.

Iz kompanije Senigor tvrde da ne zarađuju na peletu koji prodaju, odnosno da na toni uzimaju samo 20 KM kako bi djelimično pokrili troškove prijevoza.

“Trenutna cijena peleta u Senigoru iznosi 440 KM po toni s PDV-om i prijevozom na teritoriji Kantona Sarajevo. Međutim, imamo minimalne količine, pošto je ogromna potražnja. Nabavna cijena koju plaćamo proizvođačima je 420 KM i mi na tu cijenu dodajemo 20 KM. Nismo lagerovali količine i sada nas je stvarno stid da kažemo kupcima da je cijena peleta 500-600 KM, a prije nekoliko mjeseci je bila 300 KM. Jedno vrijeme smo bojkotovali proizvođače kada su digli cijene, ali smo odlučili da je ipak korisnije da prodajemo po našoj nabavnoj cijeni uz malu korekciju za dodatni trošak transporta koji imamo da odvezemo na adresu naših kupaca”, kazao nam je izvršni direktor Senigora Alem Omerhodžić.

BH. PELET ZBOG KVALITETA TRAŽEN NA STRANOM TRŽIŠTU

Tvrdi da trenutno prodaju samo pelet domaćih proizvođača jer se u većini slučajeva proizvodi ili sastoji od bukovog drveta, dok se strani pelet uglavnom pravi od manje kaloričnog drveta i samim tim je lošijeg kvaliteta.

“Međutim, zbog nedostatka količina i bezobrazne cijene bit ćemo primorani da uvezemo određenu količinu peleta po nižoj cijeni. Smatram da mnogi proizvođači kopaju sebi jamu s abnormalnim povećanjem cijena peleta pred sezonu, ne uzimajuću u obzir potencijalne dugoročne posljedice svojih poslovnih odluka. Zakon ponude i potražnje je osnovni razlog povećanja cijene peleta na lokalnom tržištu. Pelet proizveden u BiH je mnogo kvalitetniji od peleta koji se proizvodi u drugim evropskim zemljama i zbog toga je naš pelet tražen na tržištu Italije, Austrije i drugih zemalja, a to su tržišta koja su spremna da plate pelet po mnogo višoj cijeni nego što su stanovnici BiH u mogućnosti”, ističe Omerhodžić.

Smatra da se u cijelu priču trebaju uključiti nadležne institucije, jer je na slobodnom tržištu teško uvesti bilo kakve restrikcije ili limitirati cijene.

“Vjerujem da je proizvodnja peleta ogromna prilika za BiH da razvije masovnu proizvodnju i osigura vlastitu metodu toplifikacije naših domova. Masovna proizvodnja peleta bi bila idealno rješenje za problem toplifikacije, kao i čišćenja mnogih degradiranih šuma. U tom smislu mislim da je potrebno da se resorna ministarstva zaduže za kreiranje plana i poticaja prema proizvođačima peleta”, navodi izvršni direktor Senigora.

Ipak, uprkos visokim cijenama zaključuje da je pelet, kao ekološki prihvatljiv proizvod, i dalje jedan od ekonomičnijih proizvoda za zagrijavanje domova, ako se uporedi s cijenom električne energije ili plina.

(klix.ba)