Mnogi smatraju da je on najpoznatiji pjevač i sakupljač sevdalinki svih vremena. Polovinin sakupljački i interpretativni rad starogradske (malovaroške) pjesme opisuje se kao izvorno muzičko naslijeđe Bosne i Hercegovine. Njegovo duboko razumijevanje i znanje duha sevdalinki ostavilo je veliki trag u bosanskoj kulturi.
Prva muzička iskustva stekao je kod kuće, pjevajući skupa s braćom i sestrama, a prvi učitelj mu je bio otac Mušan koji je vrlo svirao šargiju.
Učešćem u dramskoj sekciji M.D. "ITIHAD" usavršava svoje recitatorske sposobnosti. To je bilo između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svjetski rat je počeo učiti violinu kod poznatog profesora i majstora violine češkog porijekla Karla Malaceka.
Bio je član folklornog ansambla RKUD "Abrašević", od 1947. godine do odlaska u Sarajevo. Sa istim ansamblom odlazi na turneje po selima i gradovima bivše Jugoslavije. Volio je bogatstvo narodnih nošnji, pa ih je često koristio na javnim nastupima i kao pjevač.
Tokom studiranja na Medicinskom fakultetu bio je član Studentskog KUD "Slobodan Princip - Seljo", a nastupao je i s KUD "Ivo Lola Ribar", KUD "Proleter", ZKUD "Vaso Miskin - Crni", KUD "Miljenko Cvitković", te za amaterska društva koja su imala glazbene multietničke programe.
Završava studij medicine i specijalizaciju, te postaje doktor specijalist - neuropsihijatar. U praksi uspješno primjenjuje metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Užem krugu medicinskih stručnjaka poznati su njegovi naučni radovi iz tih područja objavljenih u stručnim publikacijama. Bio je cijenjen doktor u Bolnici za mentalnu rehablitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti.
U januaru 1953. godine, uprkos govornoj mani (u izgovaranju glasa "r"), javlja se na audiciju za pjevača na Radio Sarajevu. Izveo je pjesmu "Mehmeda je stara majka karala", koju je žiri dobro prihvatio, te Himzo biva primljen.
Himzo Polovina je u pjevačkoj karijeri proveo više od trideset godina. Nastupao je u zemlji i inostranstvu prenoseći slavu narodne pjesme, a posebno sevdalinke. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča koje su dostigle milionske tiraže, kao i nekoliko audio kaseta visoke muzičke vrijedosti. Napravio je veliki broj arhivskih snimaka za Radio Sarajevo. Često je nastupao na koncertima priređenim u humanitarne svrhe, po bolnicama, domovima penzionera, domovima za napuštenu djecu, klubovima liječenih alkoholičara itd.
Polovina je pjevao skoro o svim gradovima Bosne i Hercegovine, o lijepom gradu Višegradu, o postanku Banja Luke, o Saraj Bosni - Sarajevu divnom mjestu, o Tuzli koju je opasala guja, o hairima koje gradi Mehmed paša Sokolović po Bosni...
Nakon njegovog posljednjeg koncerta, preminuo je u Plavu u Crnoj Gori 5. avgusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara. Po izjavi njegova brata Mirze Polovine, posljednja pjesma koju je otpjevao bila je Emina.
Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.
Nakon smrti, Himzino muzičko djelo postaje još popularnije, te mnoge radio stanice i disko kuće presnimavaju njegove muzičke materijale i emitiraju ih.
Bio je oženjen sa Fikretom Medošević. Imao je kćerku Rubinu i sina Edmira.
Za svoju umjetnost primio je mnoga priznanja, među kojima: Estradnu nagradu BiH i bivše Jugoslavije. Njegove vitrine krase srebrne, zlatne i dijamantske ploče, diplome i mnoga priznanja koja je primio.
{fcomment}
