I dok se vrh HNS-a Čačića riješio samo jednim, ali odlučnim rezom, bez mogućnosti žalbe, uz tumačenje da se svojim postupcima sam doveo do te situacije, HDZ se izbacivanjem svoje bivše predsjednice i premijerke Jadranke Kosor bavio mjesecima.

Prije nego li su joj se zatvorila stranačka vrata na Trgu žrtava fašizma, Kosor je izgubila na parlamentranim te na unutarstranačkim izborima. Nakon osam godina HDZ-ove vlasti, upravljanje državom koncem 2011. preuzela je Kukuriku koalicija.

Pola godine kasnije, Kosor gubi i izbore za šeficu HDZ-a, stranku preuzima Tomislav Karamarko kojemu je upravo Kosor dala HDZ-ovu člansku iskaznicu. Već u stranačkoj izbornoj noći dalo se naslutiti da će suradnja Kosor – Karamarko biti teška, ako ne i nemoguća, što se s vremenom i potvrdilo.

Karamarko je svojim prethodnicima, Kosor i Sanaderu, zamjerio da su stranku posve zapustili i napustili ideje utemeljitelja dr. Franje Tuđmana. Kosor to nije prihvaćala, a Karamarku je uzvratila da je upravo on, kao jedan od ključnih ljudi u izboru Stipe Mesića za predsjednika države, 'kumovao' detuđmanizaciji. U međusobnom medijskom obračunu nije se biralo sredstva, izvačili su se skupi broševi, luksuzni hoteli...

Sve u svemu, Karamarko se odlučio riješiti Kosorove, a formalno je to proveo Visoki sud časti HDZ-a isključivši je iz članstva.

Politički zluradnici tih su dana likovali poučavajući kako se povijest ponavlja. Naime, i Kosoričin prethodnik na čelu Vlade i stranke Ivo Sanader također je isključen iz HDZ-a, a učinila je to baš
Kosor koju je Sanader, u srpnju 2009., kad je odlazio sa šefovskih pozicija, ustoličio za svoju nasljednicu u Banskim dvorima i na Trgu žrtava fašizma.

Sanader je iz HDZ-a izbačen početkom 2010., nakon što je u stranačkoj središnjici upriličio okupljanje i presicu na kojoj se požalio na "demokratski deficit u vrhu stranke", a premijerki je imputirao i da je popustila Sloveniji po pitanju primjene zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa u Jadranu.

Vrh HDZ-a to je iščitao kao pokušaj puča u stranci i njenog paralelnog vođenja.

Sanader, koji je u to vrijeme bio počasni predsjednik HDZ-a, 'optužen' je da je stranci nanio veliku štetu, da je, unatoč, nikada objašnjenom odlasku, nastojao i dalje paralelno s Kosor voditi i Vladu i HDZ.

"To što je Sanader učinio štetno je i opasno za stranku. (...) Sanaderu sam rekla: niko ne može otići, a da ostane", poručila je tom prilikom Kosor.

Nekoliko godina ranije, Sanader se riješio Ivića Pašalića koji mu je, 2002. bio konkurent u utrci za predsjednika HDZ-a. Sanader je, uz nikada raščišćene tvrdnje o krađi glasova, pobijedio, a Pašalić nešto kasnije, očekivano, isključen iz stranke.

Kao i kod Kosor, formalno je taj posao odradio Visoki sud časti HDZ-a, uz obrazloženje da je Pašalić štetio ugledu stranke. Radilo se o tome da je nekadašnji savjetnik predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku i jedan od najutjecajnijih HDZ-ovaca u 90-im godinama, javno kritizirao novo stranačko vodstvo da je nelegalno i nesposobno voditi državu.

Iako manje nego HDZ, i druge su stranke prakticirale isključenja viđenijih članova. SDP se, tako, riješio Milana Bandića nakon što se, mimo volje stranke, kandidirao za predsjednika države.

Mjesecima prije toga bilo je jasno da se Bandić, najutjecajniji SDP-ovac u Zagrebu, i novi šef stranke Zoran Milanović baš ne vole, a predsjednički izbori i Bandićeva kandidatura potvrdili su pravo stanje stvari u SDP-u.

SDP se nadavno riješio i Aleksandre Kolarić, zagrebačke SDP-ovke i glasnogovornice bivšeg premijera Ivice Račana, kojoj nije mogao oprostiti kritike upućene vrhu stranke.

Dugoročna šteta stranci u korist osobnih ambicija i interesa, obrazloženje s kojim je iz HSP-a 'ispraćen' dugogodišnji predsjednik Ante Đapić.

 (Fena)

{fcomment}