Tačno prije deset godina prof. tjelesnog odgoja Mujo Avdić ideju da pokrene školu fudbala pretočio je u djelo, prije svega zahvaljujući ocu Osmanu koji je imao razumijevanje za mladost i mlade naraštaje da se tjelesno i fizički uzdižu, pa je za namjene sportskog stadiona-budućeg centra okupljanja mladih sinu Muji namjenski darovao osam dunuma zemlje, taman koliko je bilo potrebno da se na njivi iscrtaju gabariti velikog igrališta.

Ovo mi je ispričao hadži. Ibrahim ef. Mahalbašić (otac moje hanume, a svi ga zovemo babo). Sve se dešavalo u vrijeme II Svjetskog rata na prostoru Tešnja-Oraš Planje i Teslića-Banja Vrućica).

HALAL IMETAK - NAJBOLJI PAR VOLOVA

Suljo Mahalbašić je u to vrijeme, a bilo je to vrijeme II Svjetskog rata, imao u Oraš Planjama najbolji par volova, kojih nije bilo na daleku. Bio je on jedan od najbogatijih ljudi na našim prostorima i on bi sa svojim volovima ljudima odlazio da odradjuje razne poslove, a oni bi zauzvrat pomagali njemu u drugim poslovima ili mu to nadoknadjivali kroz poljoprivrdne proizvode.

U to vrijeme bilo je sasvim normalno da mještani jedni drugima odlaze i pomažu pri sijanju ili skidanju ljetine i tako su se ljudi uzajamno pomagali i borili da prežive neimaštinu. Negdje pred kraj 1944. godine u Oraš Planje su se po noći prikrali četnici iz Teslića od Banje Vrućice i u pljački su odveli i Suljine volove. Kada su mještani saznali za to bila je to velika tuga i nesreća, jer ti su volovi bili u to vrijeme od neprocjenjive važnosti za cijelo selo, pa i šire. Ipak, nisu mogli ništa učiniti da vrate volove, ali su znali da su ih četnici te noći sa dosta drugog mala i stvari opljačkali iz sela. Onda su negdje 1945. godine došli partizani i u borbama na općini Teslić, Banja Vrućica, uspjeli su opkoliti četnike, zarobiti ih, i tada su kod njih zatekli mnogo stoke i drugoga što su četnici opljačkali na tim prostorima od mještana iz susjednih mjesta. Sa tom partizanskom brigadom bio je i Mumin Mahalbašić, koji je poznao Suljine volove medju opljačkanom stokom. Tada se obratio svom zapovjedniku i rekao mu da su to njegovi volovi, odnosno da su to volovi od njegovog bližeg rodjaka Sulje Mahalbašića iz Oraš Planja i da ih on želi vratiti vlasniku. Zapovjednik je, da bi provjerio istinitost Muminovih navoda, tražio da mu Mumin kaže, bar, imena volova, i tada se desilo nešto nevjerovatno. Mumin je po imenu pozvao jednog vola i on se odmah okrenuo i muknuo na njega, a tako je bilo i sa drugim. To je zapovjedniku bio dovoljan dokaz da volove povjeri Muminu i da mu zadatak da ih odvede u svoje selo.

Tako je i bilo. Mumin se u selu pojavio sa volovima pred kućom Sulje Mahalbašića. Kada se to saznalo svi mještani su došli pred kuću Suljinu i to je bilo neopisivo veselje i radost za sve mještane Oraš Planja. Dok se to odvijalo Suljinoj kući je došao jedan od najstarijih mještana,dobar vjernik i rekao je prisutnim: Eto, meni je ovo znak da su ovi volovi sa halalom stečeni, a kada je halal imetak u pitanju onda se on uvijek vrati onome ko ga je tako stekao. Inače, i Suljo i Mumin Mahalbašić su za života obavili i hadž, a ova priča je autentična pa neka svako sebi izvlači iz nje pouke i poruke.

Fahrudin Hrvić Jelah, Antena - radio 23. 08.2014. godine

{fcomment}