Već nekoliko mjeseci, stanovnici mjesta Kruščica kod Viteza 24 časa dežuraju na otvorenom i, bez obzira na vremenske prilike, čuvaju svoju rijeku od onih koji na njoj žele izgradti hidroelektranu. Njihova borba obilježila je aktivizam u Bosni i Hercegovini u 2017. godini, a oni istim žarom nastavljaju da čuvaju svoje prirodno blago i u 2018. godini.
Koliko je njihova volja jaka svjedoči činjenica da oni nisu odustali od zaštite svoje rijeke ni nakon brutalnih napada kojima su bili izloženi. Naime, 24. avgusta, žene koje su bile prve na liniji odbrane brutalno su pretučene od strane policije. Niko nije mogao vjerovati da se ovakva situacija može desiti u 21. vijeku, ali desila se.
Žene su čak bile izvedene na sud, ali srećom po njih, sve se relativno dobro završilo. Na proteklim izborima za članove Mjesnih zajednica, šest žena koje su bile žrtve tih napada dobile su podršku mještana i osvojile sva mjesta u mjesnoj zajednici.
Hata Hurem, koja je danas jedna od članica Savjeta Mjesne zajednice Kruščica, rekla je da su, nakon što su čuli da se na njihovoj rijeci namjerava graditi hidroelektrana, mještani Kruščice okupili da bi to spriječili.
“Jedan od prvih pokretača protesta je gospodin Haris Hurem koji je mještane obavještavao o svemu, a njegov angažman dobio je podršku velikog broja građana. Svi zajedno smo se usprotivili planu kojim se namjerava napraviti hidrocentrala, a borbu nastavljamo i dalje. Većina mještana Kruščice je protiv izgradnje hidroelektrana, a Opština i Kanton nisu nam se nikad oglasili kada je ova tema u pitanju”, rekla je za BUKU Hata Hurem.
Trenutno je situacija u Kruščici mirna, ali redovna dežurstva se i dalje nastavljaju, bez obzira na zimu. Doslovno postoje smjene kad je ko pored rijeke da bi se kontrolisala situacija.
Osnovni cilj Mjesne zajednice je zaštita rijeke Kruščice i da se ovo područje vrati u zaštićeno područje, jer je Kruščica ranije bila zaštićen krajolik.
Hata kaže da, ukoliko bi došlo do izgradnje hidroelektrane, to bi trajno uništilo ovo područje i došlo bi do ugrožavanja i uništavanja i biljnog i životinjskog svijeta. Ona se prisjeća i tog kobnog dana kada su žene doživjele napad od strane policije. Kaže da se napad desio rano ujutru, oko pola 5, kada su došle specijalne jedinice policije.
“Rekli su nam da imamo 3 minute da se sklonimo sa mosta, a mi naravno to nismo htjeli uraditi, jer čuvamo našu rijeku. Kada se nismo sklonili, počeli su nas tući, čupati. Priveli su nas u jedan kombi i odveli su nas u Policijsku stanicu u Vitezu, gdje su nam rekli da nas ispituju kao svjedoke o tome šta se desilo. Nakon nekoliko dana, dobili smo i poziv za sud gdje smo se i pojavile. Epilog svega je to da jednostavno nije utvrđeno i da nije bilo dovoljno dokaza da smo baš mi te žene koje su bile na mostu, jer su bile privedene 22 žene, a na mostu je bilo više od 50 žena”, rekla je Hata.
Ona kaže da se u ovu aktivističku borbu uključila prije svega zbog budućnosti i da se rijeka Kruščica sačuva za buduće generacije.
Nelina Ahmić, jedna od aktivistkinja iz Kruščice, rekla je da je Kruščica prije rata bila turističko mjesto i da su tada u njoj bila tri hotela.
“Naša borba za zaustavljanje izgradnje mini hidocentrala počela je prije pet mjeseci, jer smo odlučili da ne damo privatnicima da grade te hidrocentrale na našoj rijeci. Na našoj rijeci Kruščici planirane su i odobrene dvije mini hidrocentrale i mještani se tome oštro protive. Naš aktivizam dobija podršku sa svih strana”, rekla je Nelina Ahmić za BUKU.
Nelina se sa tugom prisjeća napada koje su žene Kruščice doživjele 24. avgusta prošle godine.
“Mi smo mislili da će nam policija kad dođe samo pisati prijave i kazne koje ćemo morati platiti. Mi smo sjedile na mostu, a iza nas su bili naši muškarci, braća, muževi, prijatelji. Niko nije ni pomislio da će policija nasrnuti na žene, a muškarci su bila iza nas, jer smo se nadale da ćemo ih tako zaštititi od hapšenja. Mi žene smo bili zid između specijalaca i muškaraca. Specijalci su došli u ranu zoru, a napad se desio oko 5 ujutru”, rekla je Nelina Ahmić.
Kaže da im je policija rekla da imaju 3 minute da se sklone sa mosta, a ako to ne urade da će dobiti kazne. Žene su odlučile da neće silaziti sa mosta i da će platiti kazne.
“Od tog upozorenja do udara na nas nije prošlo ni tri minute. Njihov glavni je rekao krenite i tada je sve počelo. Tu je nastao haos. Tukli su nas, naše žene su bile gole. Mene su od udaraca onesvijestili i bila sam u nesvijesti sve dok Hitna pomoć nije došla. Bilo je strašno i ne volim se sjećati te noći, jer i danas imam traume zbog svega toga što nam se desilo”, rekla je Nelina.
Ona kaže da su njihova dežurstva i nakon te kobne noći nastavljena, da su pripadnici specijalne policije i dalje znali dolaziti, ali nisu ih više tukli. Bilo je perioda, kaže Nelina, kada po nekoliko dana žene nisu kući išle i kada nisu djecu viđale.
Nelina kaže da mladi ljudi nisu krivi za rat koji se desio, a mlađe generacije snose posljedice onoga što se desilo.
“Rat je bio prije 25 godina, a on u glavama nekih ljudi još uvijek nije završen. Rat nije uništio državu, ni firmu ili tvornicu, sve su to uništili lopovi koji su dolazili na vlast nakon rata. Ova generacija je odlučila da kaže STOP kriminalu, lopovluku, strankama, pojedincima. Naši roditelji su dozvoljavali da se pojedinci bogate na osnovu nas. Mi u Kruščici imamo veliko šumsko bogatsvo i to su pojedinci pokrali, a mi to nastojimo zaustaviti”, rekla je Nelina za naš portal.
