Gledajući na naš prostor može se utvrditi potpuna veza obrazovanja našeg kraja sa razvojem zajednice. Dok je bilo više ruždija i medresa i drugih vjerkih škola bilo je više zanata i trgovine. Do početka 60-tih godina prošlog vijeka, karakteristika našeg kraja je stagnacija i nedostatak obrazovanih ljudi. Društvena zajednica je stagnirala. Tada se u Tešnju otvara Gimnazija i industrijsko odjeljenje u ŠUP-u. U porodice ulazi svijest o potrebi za obrazovanja djece, a fabrike i zajednica uvode masovno stipendiranje. Najbolji učenici idu u Gimnaziju i druge škole, a zatim na fakultete. Počinju pristizati visokoobrazovani kadrovi svih zanimanja. Tešanj intezivno napušta nerazvijenost. I u ratu, a i u poslijeratnoj obnovi glavni resurs je ljudski resurs, a posebno mjesto imaju visokoobrazovani.

Danas se događaju promjene. Djeca više ne idu u tolikom broju prema

Gimnaziji kao stepenici prema fakultetskoj diplomi. I roditelji i djeca nastoje uputiti ih na nabrži put do egzistencije, a kapitalističko tržište usmjerava trendove.

Profesor Miralem Brkić je sredinom prošle godine napravio jedan materijal za raspravu koji je podijelio na nekolliko mjesta. Pokrenut tekstom Miralema Brkić, Cko je organizirao razgovor na temu: Perspektive srednjeg školstva u Tešnju sa posebnim akcentom na Gimnaziju. Kao domaćin razgovore je otvorio Amir Brka, uvodno izlaganje i moderiranje skupa obavila je direktorica Gimnazije Aida Salkić. Izlaganje o stanju obrazovanja, sa posebnim akcentom na Gimnaziju iznio je prof. Miralem Brkić. U razgovoru su učestvovali: dr. Mesud Ajanović, Muharem Saračević direktor MSŠ, Adem Huskić dugogodišnji direktor Gimnazije i profesor, Fuad ef. Omerbašić, Husein Galijašević, Selim Brkić i na kraju načelnik mr. Suad Huskić.

Nekoliko podataka iz izlaganja prof. Miralema Brkića:

Broj učenika u srednjim školama od 2012. godine do 2018. godine

Najveći pad broja upisanih učenika ima Gimnazija.

Cilj EU je da do 2020. godine, 40% mladih stekne kvalifikaciju za visoko obrazovanje. BiH ima najveći procenat nepismenih i najnižu stopu visokoobrazovanih u regionu. I ono što školujemo nije usklađeno sa potrebama tržišta. Sve bolji uspjeh u školama, a sve lošiji rezultati na testiranjima.

Kvalitetno obrazovanje je preduslov vertikalne socijalne pokretljivosti.

Odgojiti ambiciju, mjeriti se sa boljim i učiti više, naš najveći resurs je pamet naše djece, žarište obrazovanja mora biti: osposobljavanje za kontinuirano učenje, sposobnost prekvalificiranja, inovativnost, intelektualna sloboda,….

Muharem Saračević je govorio o prilagodbi obrazovanja tržištu rada. Slično razmišljanje je iznio i Načelnik iznoseći podatke o pravnicima, ekonomistima i gimnazijalcima kojih na Birou ima svakog zanimanja po 50 (ako sam dobro zapamtio).

Da li uopće treba ovakav oblik obrazovanja kao što je gimnazijski?

Postoji mišljenje da svako obrazovanje treba prilagoditi tržištu. Naravno da je to prioritetan zadatak reformi koje svi spominju, ali niko ne pokreće provedbu.

Obzirom da ne postoji tržište za talentovanu djecu koja, zbog nedostatka niza naučnih institucija, uglavnom idu prema zaposlenju na fakultetima ili u inostranstvo, ja mislim da BiH treba imati školu za talentovanu djecu kao putu prema visokom obrazovanju koju će podržati i zajednica i privreda. Talentovana djeca moraju dobivati šire obrazovanje i usmjerenje prema višim nivoima kvalitenog obrazovanja. To su dugoročna ulaganja u pamet zemlje bez koje nema ni razvoja društva. Djeca mogu naći te puteve i preko drugih škola, ali su one više okrenute najbržem putu do novca. Pitanje je koliko će onih 68 kandidata (najviše odličnih) za upis u Medicinsku školu, dostići zvanje doktora, a koliko će završiti u staračkim domovima Njemačke.

Uvijek je prisutan i aktuelni problem odlaska iz zemlje gdje osim socijalnog, ključni razlozi su i nesigurnost, korupcija, nepotizam….

Razgovori na temu srednjeg školstva su dio sadržaja Tešanjskog proljeća. Pored Načelnika razgovorima je prisustvovala i pomoćnica Načelnika Azra Muslija. (Tešanjsko proljeće 2018) 

TEŠANJSKI DNEVNIH/Husein Galijašević