Kako je navedeno, meso divljači ne predstavlja značajnu stavku u ishrani ljudi u odnosu na meso domaćih životinja, ali zbog specifičnog načina dobijanja je značajno sa javno-zdravstvenog aspekta, prije svega higijenske ispravnosti i zdravstvene sigurnosti za ljude koji ga konzumiraju. Izvor ovog mesa je lovna divljač, nakon što se ubije, odnosno odstreli.

 Različita divljač lovi se različitim tehnikama lova, a koriste se različite vrste oružja. Specifičan način dobijanja mesa divljači, predstavlja tačke rizika više sa aspekta održivosti mesa, kao i mogućnosti ugrožavanja zdravlja ljudi.

 U ovom uputstvu, čije elektronsko izdanje moguće preuzeti sa internet stranice Instituta (www.inz.ba), navode se zdravstveni aspekti, upozorava na nemogućnost pregleda ili higijenske kontrole divljači prije ulova ili klanja, govori o slabom iskrvarenju, kontaminaciji, postupcima sa odbačenim mesom i ostacima...

 U uputstvu su definisane, te opisane i najčešće parazitarne bolesti divljači koje se na ljude mogu prenijeti mesom divljači. To su trihineloza, ehinokokoza, cisticerkoza i alarioza, dok su najčešće bakterijske bolesti koje se mogu prenositi mesom divljači salmoneloze, listerioza, te kampilobakterioza.

 Na kraju Uputstva, navedena su i pravila higijene i pravilne tehnike rukovanja, prijevoza, odstranjivanja sadržaja, uzorkovanja i dostave uzoraka divljači nakon odstrela.

https://www.inz.ba/wp-content/uploads/2018/11/Letak-lovstvo.pdf