Kamp je formiran u jeku pandemije koronavirusa koja je iskorištena da se brojni migranti sklone sa ulica u Krajini. Internacionalna organizacija bila je zadužena za njihovu ishranu i spavanje, ali dolaskom zime uslijedile su najave o povlačenje IOM-a, jer kamp Lipa nije opremljen za zimske uslove.
Vode ima, struje ne
Sjajan izgovor za bježanje od odgovornosti za Lipu pružili su nadležni državni organi, koji nisu uspjeli da tokom godine prikopčaju kamp na vodovodnu i elektromrežu. Tokom prošle sedmice prilikom posjete Bihaću premijer FBiH Fadil Novalić je kazao da su u budžetu obezbijedili 800.000 za struju i 200.000 KM za vodu. Tu smo da pomognu sredstvima, kazao je Novalić, ali migranti nisu ni u nadležnosti entiteta. Kada i kako će se ta sredstva utrošiti, za sada nije poznato.
Kao i ranije u slučaju prihvatnog centra Borići, agregati koje plaća IOM su prevelik trošak. Međutim, kada je voda u pitanju, gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić nam je kazao da na Lipi imaju prirodan izvor, a sve što ne zadovoljava njihove potrebe, dopunjavao je Grad cisternama, baš kao i ranije na Vučjaku.
Fazlić smatra da je odmah na početku Vijeće ministara BiH trebalo da potvrdi ovaj centar za migrante kao službeni, međutim, oni to do danas nisu učinili.
Vijeće ministara zasjeda sutra, a na dnevnom redu su Prijedlog odluke o uspostavi Radne grupe za izradu Strategije u oblasti migracija i azila i Akcijskog plana za period 2021-2025. godina, te Informacija s Planom mjera i aktivnosti za efikasno upravljanje migrantskom krizom u Bosni i Hercegovini. Predlagač oba dokumenta je Ministarstvo sigurnosti BiH.
Očekuje se da ministri razriješe aktualnu krizu sa nezbrinutim migrantima, bilo da proglase Lipu službenim centrom te u njega upute potrebna sredstva ili da odobre neku drugu lokaciju koja mora biti bolja opcija za prezimljavanje. Zadnja opcija bi bila da prelome problem preko koljena i narede da se migranti vrate u kamp Bira, kojeg su krajiške vlasti zatvorile iz sigurnosnih razloga. Iz Ministarstva sigurnosti su nam nezvanično naznačili da se neće ići u bilo kakve odluke bez suglasnosti lokalnih zajednica, tako da će Bira najvjerovatnije ostati zatvorena.
Pored ove, i opcija da se ne učini ništa donijeće povećane probleme i migrantima i građanima USK-a, jer zatvaranjem Lipe i u nedostatku smještajnih kapaciteta migranti bi mogli završiti na ulicama Bihaća i Velike Kladuše, na što su i iz IOM-a upozoravali. Ali, stanje sigurnosti nikad nije bilo prioritet IOM-a, smatra bivši ministar unutrašnjih poslova USK-a Šefik Smlatić.
– Mogli su imati pozitivniji pristup prema građanima, posebno u USK-u. Mogli su da utiču na sva dešavanja i kretanja migranata, da svoje resurse usmjere prema zemljama u susjedstvu, koje su kontinuirano usložnjavale stanje van svojih granica, znajući da su kapaciteti graničnih službi BiH nedostatni da zaustave nezakonite prelaske. Ako ništa drugo, da se bar nekontrolisano kretanje migranata onemogući i uredi, smatra Smlatić.
Kada su u pitanju nadležni organi BiH, gradonačelnik Bihaća i premijer Kantona Mustafa Ružnić u javnosti su pokazivali više zadovoljstva suradnjom sa državom posljednjih mjeseci nego cijele tri prethodne godine krize. Retorika koja dolazi iz glavnog grada za Krajišnike se osjetno promijenila, pogotovo nakon slučaja ubistva na Otesu.
– Niz odluka koje su pokušavali da provedu odgovorni u institucijama USK-a su urušavane, stvarajući najviši mogući stepen nesigurnosti i beznađa. Uređene i organizirane države su bez obaziranja na prozivanja navodno zabrinutih organizacija i interesnih centara snažno i beskompromisno reagirale i zaštitile svoj teritorijalni integritet. Kod nas aktualne vlasti jednim dijelom nisu htjele da bilo šta učine osim što su svojim djelovanjem samo pogoršavale sigurnosnu situaciju, a zarad nejasnih političkih ciljeva. Drugi koji su i željeli da se uvodi red, naprosto opterećeni bremenom nefunkcionalnosti države, nisu bili u stanju da bilo šta učine. Osim pojedinaca koji su ovo stanje očaja iskoristili za stjecanje znatne financijske dobiti, cijeli prostor BiH doživio je duboko urušavanje države, ističe Smlatić.
Nakon tri godine krize, država BiH postaje svjesna svojih mogućnosti, koje su zapravo minimalne. Migranti kojima je BiH dobra baza da tokom cijele godine vrše ilegalni prodor ka zemljama EU, isto tako postaju svjesni činjenice da naša zemlja nije mjesto gdje će im i tokom zime biti lijepo.
