Svakim danom povećava se broj onih koji su napustili Bosnu i Hercegovinu. Pa iako je ova tema jedna od najaktuelnijih već godinama relevantne institucije je u potpunosti ignorišu i ne nude nikakva rješenja.

Tako je samo u šest godina prije pojave pandemije koronavirusa, prema podacima ankete o radnoj snazi koju objavljuje Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, državu napustilo više od pola miliona osoba, piše Buka.

Odlazak je na kratko usporen prošle godine zbog pandemije i mjera koje su bile na snazi, ali je ponovo inteziviran tokom 2021.

Poređena radi podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH govore kako je, zaključno sa 30. novembrom 2020. godine, u Sloveniju otišlo 6.618 radnika, a samo u deset mjeseci ove godine čak 16.198 građana naše zemlje što je čak za 0,66 posto više u odnosu na 2018. godinu, koja je do sada bila godina s najviše ostvarenih posredovanja u zapošljavanju!

Adnan Ferhatbegović, inžinjer elektrotehnike koji se posvetio istraživanju demografskih prilika u našoj zemlji i regionu kaže da je neosporno da naša domovina svake godine gubi ogroman potencijal, ine samo to jer obzirom na ubrzano starenje preostale populacije, odnos penzionera i zaposlenih je iz dana u dan sve nepovoljniji – što prema važećim projekcijama znači da će PIO fond, ali i mnoge druge funkcije države doći u pitanje.

Nepovoljna klima za investiranje uslijed ogromne birokratske procedure, korupcija i privredni kriminal, te nestabilna politička situacija glavni su razlozi, koje Ferhatbegović navodi kao razlog nepostojanja stranih investicija u zemlji, što za posljedicu ima loše tržište rada, a potom i nedovoljno radnih mjesta i nizak standard zaposlenih.

“Ako broj od 16 000 zaposlenih građana Bosne i Hercegovine u Sloveniji stavimo u kontekst najvećih kompanija u zemlji, dolazimo do dva zaključka. Prvi je da je broj BH radnika koji je zaposlen u Sloveniji približno jednak ukupnom broju zaposlenih u 4 najveće kompanije u FBiH, a drugi da je ukupan godišnji prihod 4 najveće kompanije u FBiH oko 3 milijarde KM. Dakle, na godišnjem nivou gubimo otprilike 3 MILIJARDE KM koje bi bile generisane kroz nove vrijednosti koje bi ovi radnici kreirali u zemlji da su zaposleni. Pomnožimo ovaj iznos sa nekoliko decenija radnog staža i doći ćemo do nevjerovatno velikih iznosa od kojih se vrti u glavi. A to je gubitak u samo jednoj godini, i to u odnosu na jednu zemlju – gdje je ostatak EU i svijeta”, zaključuje Ferhatbegović i napominje da bi pored već rečenog ovi radnici, da su zaposleni u našoj zemlji, većinu prihoda trošili ovdje, čime bi se stimulisala ekonomija zemlje, a ovdje bi se plaćali i porezi i doprinosi. Nažalost, zaključuje, velika većina ovih radnika će za sobom “povući” i porodice, što problem čini većim i težim.

Nevjerovatno je, ističe, da ne postoji zabrinutost donosioca odluka, da skupštine kantona, entiteta i države ne zasjedaju po ovom pitanju.

“Apsolutno nestvarno i nadrealno. O ovom fenomenu šutnje nad najvećim problemom u istoriji Bosne i Hercegovine pisat će jednog dana istoričari, istraživat će taj fenomen bježanja od stvarnosti sociolozi”, kategoričan je Ferhatbegović.

I strategije koje rade naše institucije ukazuju na alarmantnu situaciju.

Spomenimo samo Strategiju zapošljavanja u Federaciji BiH za period od 2021. do 2027. godine koja kaže da bi Bosna i Hercegovina do 2040. godine mogla ostati bez 420.000 radnika!

“U apsolutnom smislu, sužavanje radno sposobnog stanovništva od 15. do 64. godine života donijet ie gubitak od preko 420.000 osoba u radno sposobnoj populaciji do 2040. godine”, zaključeno je u ovom dokumentu, a podcrtano kako zapošljavanje ostaje naš gorućim izazovom, posebno kada je riječ o određenim grupama stanovništva, kao što su mladi, niskokvalifikovane osobe, žene i Romi, piše Buka.