„Trebalo je ranije, ali dobro je kad-tad. Prošle godine je bio užas, probila je voda sa svih strana, mi smo bili na spratu kuće, a voda se ulila dva metra, sve uništila", prisjetila se Radojka Ostojić, mještanka Usore.

I njena komšinica Jadranka Erceg smatra da je odbrambeni zid trebalo graditi nakon poplave koja je Doboj zadesila u maju 1965. godine, te priznala da u prvi mah nije ni znala šta se gradi duž magistralnog puta M17.

"Ispočetka nisam znala uopšte šta se tu radi, mislila sam da su ivičnjaci, dok nisam komšiju pitala, i odmah sam pomislila - hvala Bogu, evo i nama na Usori nešto grade. Nikada se ne zna, danas-sutra opet može da se desi poplava, čim kažu na TV-u da je moguća jača bujica, odmah pomisli čovjek na ono najgore", kaže Ercegova i žali se da se još nije vratila u svoj poplavljeni dom.

Građevinske radove iz dvorišta svoje kuće pomno prati i osamdesetdvogodišnji Petar Nešković, koji smatra da betonska ograda uliva sigurnost, ali samo ako je viša od metra i u tom slučaju zaštita ima smisla.

"Sjećam se poplave iz 1965. Tada se ovdje moglo izaći na asfalt, a prošle godine voda je bila skoro dva metra", navodi Nešković.

Postavljanje betonskog zaštitnog zida od starog željeznog (austrougarskog) mosta, do mosta u blizini željezničke stanice realizuje se u okviru projekta "Podrška oporavku i smanjenju rizika od poplava u BiH" UNDP-a i USAID-a u saradnji s Gradskom upravom. Vrijednost zida je 430.000 KM.

Obren Petrović, gradonačelnik Doboja, najavio je da će ovaj projekat biti nastavljen i u drugom dijelu grada.

"UNDP će pokrenuti protokol da se završi takva ista zaštitna ograda od mosta do potoka Liješanj", izjavio je Petrović.

(dobojski.info)
{fcomment}