Dok traje izgradnja, mještani koji žive u okolini nekadašnjeg vojnog objekta već trljaju ruke, poput Sabahudina Osmanbegovića koji ima 2-3 dunuma zemlje i plastenik od 200 kvadrata. Sve to bi mogao da stavi u funkciju fabrike.
“Ako budu cijene povoljne da se ja mogu ukalkulisati u tu proizvodnju da imam koristi što prihvatio bih da radim za njih ako može, ali međutim sve zavisi od cijene”, kaže Sabahudin Osmanbegović.
Slično razmišlja i Branko Joksimović sa Trebave. Iako je do sada proizvodio mlijeko i meso, spreman je da se okuša u povrtlarstvu. Smatra da je taj posao unosniji.
“Možda jednim dijelom da se bavim proizvodnjom krastavca, moro bih obezbijediti radnu snagu. Morao bih razgovarati s određenim srednjoškolcima, da li bi oni htjeli da zarade određen novac i na osnovu toga bih ušao u proizvodnju”, rekao je poljoprivrednik Branko Joksimović.
Nadležni uvjeravaju – biće i podsticaja. Za to su izdvojili 300 000 maraka, ali su spremni dati i više. Prioritete za podršku već su odredili.
Proizvođači pozdravljaju planove za podsticaje, ali dosad su se mnogo puta opekli jer je, često, sve ostajalo samo na priči. Zato mnogi čekaju da ih, i zvanično, dobiju pa će krenuti u sjetvu. Do tada, prioritet im je da zadrže stare kupce.
Izvor: Alternativna televizija
