Mnoge vjerske škole su zatvorene, tako da je došlo do smanjenja broja vjerskog kadra. Znatan broj vjerskih službenika je kažnjavan i zatvaran, dok su neki zatražili službu u društvenom sektoru. Ukinuti su mektebi i mektebsko obrazovanje. Svijet je u malom broju posjećivao crkve i džamije, obavljao molitve i dnevne namaze. Umjesto vjerskog propagiran je materijalistički pogled na svijet. O vjeri se govorilo kao o jednoj primitivnoj i prevazidjenoj ideologiji. Vjerske zajednice su dovedene u teško materijalno stanje. Vakufske i crkvene nekretnine došle su pod udar nacionalizacije i drugih zakonskih mjera prinude.
Ustanovljene su druge društvene vrijednosti, standardi i nova pravila ponašanja.
Medjutim, tokom razvoja društveno - političkih odnosa i otvaranja FNRJ-e na svjetskom planu postepeno je popuštao obruč oko vjerskih zajednica, što je ustavom i zakonima regulisano da je ispovjedanje vjere slobodno i da je to privatna stvar svakog građanina, te da se ne smije prisiljavati niti spriječavati ispovijedanje vjere.
Postepeno je krenula obnova i gradnja vjerskih objekata i uvođenje vjerske obuke u džamijama i crkvama i drugim vjerskim objektima.
Transformisanjem SFRJ-e i uvođenjem demokratskih odnosa u društvo, kada se grade džamije i crkve, otvaraju vjerske škole i fakulteti uvodi se mektebska nastava i vjeronauka u škole. Džamije i crkve su sve punije, vjerske i misne svečanosti su sve češće, vjerski pozdravi postaju sve dominantniji u društvu itd....
Svi muslimani svijeta pozdravljaju se jedinstvenim pozdravom, selamom. Selam znači mir, spas, sreća i svako dobro. Nazvati selam je sunet - prakse Božijeg Poslanika Muhameda a. s. i odgovoriti je vafdžib - dužnost.
Selam se naziva riječima: ESELAMU ALEJKUM ili SELAMUN ALEJKUM, a odgovara se sa: VE ALEJKUMUSELAM. Kada nekom nazovemo selam mi time njemu želimo mir, spas, sreću i svako dobro, a on nama uzvraća na isti način.
Selam datira od prvog čovjeka Adema a. s. i to je pozdrav meleka, Božijih Poslanika, stanovnika Dženeta, Posljednjeg Božijeg Poslanika Muhameda a. s. i njegovih sljedbenika.
Muhamed a. s. je nazivao selam i ženama i djeci, selam je jedno od 99 Allahovih imena. Stoga, kada nazovemo selam mi time spominjemo Allahovo ime i činimo ibadet i zato ćemo biti nagrađeni od Allaha dž. š. Selam povezuje i zbližava ljude, širi pozitivnu energiju i jača zajedništvo muslimana.
Šezdesetih godina, u vrijeme mog vjerskog obrazovanja kod rahmetli Bećir ef. Jahića, kadije u Tesliću, jednog velikog alima, izvanrednog pedagoga, a nadasve karakternog i plemenitog čovjeka, pružila mi se prilika da sa rođakom Ibrom Mahalbašićem iz Oraš Planja, Tešanj, odem na pijer - svadbu u Ljetinić.
Nas dvojica smo pješice iz oraš Planja otišli u Ljetinić. Došli smo blizu mladoženjine kuće u jednu bašču - njivu prije početka uobičajenog programa. Tu smo zatekli tridesetak momaka. Jedni su sjedili, a drugi stojali i tako su razgovarali.
Prišli smo toj skupini momaka, koji su došli kao i mi iz okolnih sela i među kojima sam neke poznavao a neke nisam. Tom prilikom sam im nazvao selam i niko od njih nije prihvatio i odgovorio mi na selam, već su se svi grohotom nasmijali i ja sam doživio koncert podsmijeha od tih muslimana momaka.
Ipak, oni nisu uspjeli mene isprovocirati i nametnuti svoj način razmišljanja i ponašanja već su time još više kod mene učvrstili vjeru u Allaha dž. š. i praktičnu primjenu vjerskih propisa u životu.
U tom momentu sam se sjetio lekcije iz historije Islama, kada je Muhamed a. s. pod pritiskom mušrika otišao u Taif, kako bi našao utočište i zaštitu kod nekih svojih rođaka. Međutim, on ne samo da nije našao utočište i zaštitu u Taifu, već je uz pomoć huligana i robova protjeran iz Taifa, kojom prilikom su mu nanesene i tjelesne povrede. Tada mu se javio Melek Džebrail i rekao mu, parafraziram: "Ako želiš da Allah dž. š. kazni stanovnike Taifa i da iznad njih sastavi dva brda, Ah šeban, uputi dovu Allahu dž. š. i bit će ti uslišana."
U tom trenutku Muhamed a. s. pokazuje svoju poslaničku i ljudsku veličinu i moli Allaha dž. š. da ne kazni već da uputi njegov narod i stanovnike Taifa na sirati mustekim, jer oni ne znaju i nisu svjesni toga što čine.
Nakon izvjesnog vremena stanovnici Taifa su prešli na Islam i dali veliki doprinos širenju i jačanju Islama.
Ova dva primjera se ni izbliza ne mogu porediti, ali smo mi dužni uzimati pouke i poruke iz života i prakse Muhameda a. s.
I na kraju je vrijedno pomenuti da sam tokom života vidio neke od tih mladića sa pijera - svadbe da su postali dobri muslimani, praktični vjernici, mutevelije, hadžije i ugledni ljudi u svojim sredinama.
Svima onima koji ovo pročitaju preporučujem da iz svega uzmu pouku i poruku, a živi svjedok ove priče je Ibro Mahalbašić.
Jelah, 04. 08. 2014. godine