POSJETA MLADENCIMA
Ovo je priča o jednom događaju iz mladih dana efendince Behije i Sulejman ef.
Sulejman ef. Halilović je rođen u Koprivcima, SO Tešanj. Završio je Gazi Husrevbegovu medresu u Sarajevu i kao imam službovao u nekoliko džemata. On je vrijedan, čestit i uspješan imam. Gdje god je službovao ostavio je pozitivan utisak i lijep dojam, pa su ga džematlije veoma poštovale, slušale i uvažavale. Uvijek je strogo vodio računa o islamskim propisima i normativnim aktima Islamske zajednice, poštivajući vjerske autoritete i organe IZ-e. Nikada nije dolazio u konflikte sa džematlijama i kolegama imamima, već je uvijek ulagao maksimalne napore na uspostavljanju i razvijanju dobrih međuljudskih odnosa, zbog čega je cijenjen i poštovan. Ima širok krug prijatelja kod džematlija i imama koji ga posjećuju, a i on njih. Ljudi govore kako je uredan i da u svakoj prilici vodi računa o svom izgledu i oblačenju. U džepu uvijek nosi češalj i špiglo, jer je to radio i Muhammed a.s. Dakle, to je sunnet. U svemu ovome, dobrim dijelom, ima zasluga i njegova efendinca Behija. Allah dž.š. je Sulejman ef. podario veoma lijep mekam-glas, te ga je milina slušati kada uči Kur-an, Ezan, Mevlud i dr.
Otac Sulejman ef. je dugo godina radio u inostranstvu i imao lijepu platu pa je i Sulejman ef., kao i mnogi drugi, imao priliku da ode "trbuhom za kruhom " u dijasporu za mnogo veću platu od one koju ovdje ima, ali je volio ostati u BiH i raditi kao imam u džematu i tako dati svoj, makari i skroman, doprinos na očuvanju i jačanju Islama u ovim našim krajevima.
Kada je Sulejman ef. završiuo medresu i odslužio vojni rok u JNA zaposlio se kao imam u džematu Jablanica, Odbor IZ Maglaj, pa je bilo vrijeme i da se oženi, ali je tražio curu koja je bila dobra vjernica, islamski lijepo odgojena i lijepa fizički. Allahova je volja bila da oženi Behiju koja je ispunjavala sve navedene kriterije i sa kojom i dan-danas živi u sretnom i skladnom braku u kojem su rodili i odgojili četvero djece, tri kćerke i jednog sina, svi su završili medrese, a i dalje se školuju.
Dok je Sulejman ef. bio na službi u Jablanici, ja i Fadil ef. Halilović smo se sa svojim efendincama dogovarali da im odemo u posjetu, a bio je i red, jer se Sulejman oženio, a i dijete se našlo. Mi smo vidjeli Sulejman ef. na jednoj dženazi i rekli mu da ćemo im doći u petak poslije džume namaza, a oni da bi nas što bolje dočekali i ugostili, Sulejman ef. je otišao u Maglaj i kupio pile. Međutim, kako su u nas iskrsli neki poslovi u džematu, mi smo odgodili putovanje u Jablanicu, a oni kada su vidjeli da nas nema, stavili pile u rernu, ispekli i pojeli. Ali, to nam se isto dogodilo još dva puta i svaki puta su kupovali pile i kad su vidjeli da nećemo doći, uradili isto kao i prvi put, da im se ne bi meso pokvarilo. jer nisu imali frižidera. I tako su oni izgubili nadu da ćemo im doći u goste.
Nakon izvjesnog vremena mi se na brzinu dogovorimo i bez najave krenemo u Jablanicu. Kada smo stigli u njihovo dvorište i zaustavili auto, vidjeli smo efendincu Behiju sa djetetom pred kućom, a kada je ona nas ugledala, jer nam se nije nadala i za nas pripremila, rukom se udarila u glavu, zgrabila dijete i utrčala u kuću. U tom trenutku Fadilefendinca se nasmijala i duhovito prokomentarisala: "Eno ih nisu kupili pile ". Kada se Behija malo pribrala, zategla ponjave i na brzinu sobu malo sredila, izašla je pred nasi kazala: "Bujrum i dobro nam došli". Očigledno je Behija bila zbunjena pa smo je mi smirivali i tješili govoreći joj "Nemoj se sikirati i kako god nam bude, mi smo svoji, nećemo jedni drugima zamjeriti."
U tom momentu stigao je i Sulejman ef. Sijelo je nastavljeno u veoma lijepoj i prijatnoj atmosferi i raspoloženju, a meni i mojoj efendinci Šehriji je bilo posebno lijepo, jer sam ja prije nekoliko godina bio imam u ovom džematu, odakle smo ponijeli izuzetno lijepe uspomene o ljudima iz ovog džemata.
Međutim, treba reći da je Jablanica u proteklom ratu, tokom agresije teško stradala, opustošena, svo stanovništvo je izbjeglo i protjerano, a mnogi su i pobijeni. Nakon oslobađanja ovog područja, Jablančani su se vratili svojim kućama, na svoja imanja i popravili ono što je porušeno i oštećeno. Danas lijepo žive, a vjerski život ima uzlazni trend u svakom pogledu. Neki Jablančani su mi pričali kako im je Behija u ratu pomagala kad god su joj se obratili.
I na kraju, ne bih smio propustiti jednu veoma važnu činjenicu i islamsko razmišljanje efendince Behije. Naime, kada je Behija u ratu ujagmila tri vreće brašna bačene u paketu iz aviona i kada je jednu vreću brašna odredila da popolovi meni i Fadil ef., rekla mi je da je tada razmišljala, da vjeruje, da je ovo njoj suđeno da nakon neko0liko godina, u ovim teškim ratnim prilikama ispravim propust i grešku koju sam napravila u Jablanici prema ovoj dvojici efendija i naših dobrih prijatelja. Ovaj primjer nam veoma jasno pokazuje kako prava vjernica uspoređuje i povezuje sa sudbinom događaje u životu i vjeruje da sve što se događa biva s Božijom voljom i određenjem.
Autor: Ibrahim ef. Mahalbašić, diplpmirani pravnik
Jelah, 10.11.2014. god.
