U nastavku objavljujemo pjesmu našeg Zijada Bahtića, iz nove zbirke pjesama "Uzvodno od sjecanja". 

Stećak

Hladnim suzama kiša tuče polegli mermer. Na njemu

Sunce i cvijeće  Kažiput. Ispružen dlan 

Pod njim upokojen vjekovni san.

Veliki ljudi veći od svoje veličine u bezvremenu žive.

Tišina vremena rasuta u ljekobilju podno vječnih kuća

Časnih predaka. Pravovjesnik nade.

Šapat zvijezde na uzglavlju im  biserjem skončava.

U mehkoći cvijetnog groba međaš vremena obitava.

Okamenjena muzika vremena

Natkrila vječne kuće dobrih Bošnjana.

Kalupi život po mjeri za čovjeka. Zavjetni pečat na horizontu znanja.

Previše je mrtvih, a premalo suza utkano u uspomene.

Ožiljci vremena. Mejiti posijani po urvinama sjećanja, da osjemene

Udomljen snoviđenjem novi dan.

Plače čovjek, svjedok zaborava

U kamen okovan

Godina na  godinu u nizu nataložiše vrijeme.

Drvo, i kamen, i zemlja u istom stroju uspomena.

Smrt  naša nedogođena.

Himnom života živi.

Spomenom časnog pretka.

Na braniku emaneta, u naslijeđe rodnoj grudi

Donijeta.