Mnogi Bosanci i Hercegovci rođeni devedesetih godina dvadesetog stoljeća svoj život započeli su izvan Bosne i Hercegovine zbog ratnih zbivanja u našoj zemlji. Mnogi su rođeni i odrasli u inostranstvu. Jedni su ostali s porodicama živjeti u „bijelom svijetu“, drugi su se vratili i trajno ostali u BiH, a treći su pak odlučili ponovo otići u zemlju u kojoj su proveli dio života.
Jedna od onih koji su se vratili u našu zemlju, te nakon obrazovanja odlučili da posao pronađu u inostranstvu je Zeničanka Selma Mahmić.
Ona je rođena 1993. godine u Kamp-Lintfortu, gradiću na sjeveru Njemačke. Imala je šest godina kada se vratila u Zenicu. Tu je završila osnovnu i Srednju medicinsku školu u kojoj je stekla zvanje zubnog tehničara.
- „Nakon završetka srednje škole i nisam imala baš toliko izbora. Imala sam cilj ali ne i sredstva.
Moj cilj je bio Medicinski fakultet u Sarajevu. Međutim, finansijski to nije bilo moguće. Moji roditelji su insistirali da upišem fakultet u Zenici. To sam i uradila, upisala sam Fakultet za Metalurgiju i Materijale, smjer hemijski laborant. Bila sam primljena ali ne i tako sretna. To nije bilo ono što me ispunjava i ono što volim. Nakon brojnih pitanja bez odgovora, odlučila sam se ispisati s fakuleteta. I bolji potez nisam mogla napraviti, jer zasigurno, fakultet ne bih završila i ne bih bila tamo gdje sam sada. Moj cilj je bio ostati u kadru medicinara. U Zenici nažalost nije bilo lako naći mjesto za volontiranje ili napredovanje. Nisam željela odustati nego nastaviti dalje. Postavila sam sebi za cilj Njemačku i kako doći do nje?!“ – ispričala je Selma.
Oni koji imaju jasno zacrtan cilj, znaju i koji je put koji vodi do njega. Selma je tačno znala šta želi ostvariti i radila je na ostvarenju željenoga.
-„Nije bilo lako i put je i dalje trnovit. Slučajno sam saznala za kurs Njegovatelja u Crvenom križu-Zenica, koji je trajao tri mjeseca. Istog dana sam posjetila Crveni križ i upisala se na kurs. Rečeno nam je da sa diplomom kursa možemo raditi bilo gdje u inostranstvu. Bila je to grupica od desetak ljudi, među kojima sam bila i jedna od najmlađih. Tu je bilo i starijih žena, koje su već imale djecu. Svi smo mi imali isti cilj, a to je Njemačka. Međutim niko od njih nije znao njemački jezik niti su imali dodira sa medicinom, a svi smo bili motivisani i puni nade. Po završetku tromjesečnog kursa, počela sam odmah sa slanjem aplikacija za Njemačku. Odgovori su stizali jako brzo, iz raznih dijelova Njemačke i većinom je svaki bio pozitivan. Odlučila sam se za Minhen u kojem sam imala dva razgovora za posao. Njemački jezik mi nije bio prepreka. Kada sam došla na prvi razgovor, prošlo je sve super, međutim s diplomom koju sam imala nisam mogla da započnem ništa. Isti slučaj je bio i na drugom razgovoru. Vratila sam se kući razočarana, što, naravno nije uticalo na moju dalju borbu“ – prisjetila se Selma koja nije dozvolila da je prepreke već na početku puta zaustave, nego naprotiv, nastavila je istraživati.

Volontiranje u Njemačkoj
„Par mjeseci kasnije, sasvim slučajno saznala sam da je u Njemačkoj omogućeno državljanima BiH da volontiraju, gdje dobiju stan, džeparac i ugovor na godinu dana. Nisam čekala, aplicirala sam odmah. U aprilu 2014. pozvana sam na razgovor. Bili su pozitivno iznenađeni mojom pričom, te sam primljena na jednu predivnu kliniku. Tu sam provela godinu dana, radila sam na odjelu Onkologija-hematologija, gdje sam upoznala predivne ljude, različite karaktere i različite životne priče. Zaista, jedno prelijepo iskustvo, koje je ostavilo dosta traga u mom životu. Posao medicinske sestre jeste težak, zahtijeva mnogo truda. Ali kada postoji timski rad i kada radite sa zadovoljstvom, umor se ne primijeti. Obzirom da sam radila na Onkologiji, nisam bila toliko fizički opterećena. Pacijenti su većinom bili pokretni i nisu zahtijevali fizičku njegu. Stres je postojao u trenucima kada neko od radnika iz zdrastvenih razloga ne dođe na posao, a nema zamjenu. Ja sam ljubitelj prve smjene, jer se tada ustvari dešava sve ono što je važno za pacijenta (vađenje krvi, nalazi, pretrage različitih vrsta), dok je druga smjena monotona i zbog toga vrijeme jako sporo prolazi. Vikende sam srećom imala slobodne, što inače nije uobičajeno. U ovoj klinici sa mnom je radila samo jedna Bosanka, predivna djevojka s kojom sam postala jako bliska, a srele smo se tek nakon tri mjeseca rada “ – rekla je Selma.
Život u tuđini nije jednostavan i nije sve divno kako se možda čini. Prepreka je mnogo i važno je znati da nigdje „ne cvjeta cvijeće“ samo od sebe, te da se potrebno potruditi čak i više u tuđoj zemlji da bi se dokazao. Odlazak je uvijek veliki korak, a period adaptacije uvijek je onaj najteži dio.
-„Meni je bilo jako teško da se uklopim u sredinu u kojoj se nalazim. Prvo, nije bilo lako napustiti porodicu. Teško je bilo doći u grad koji ne poznajem, a još gore u grad gdje nemam nikog svog. Nisam znala kako će ljudi reagovati na moj hidžab. Bila sam im neobična i prvih mjesec dana sam se osjećala kao u izlogu. Ali navikli su oni na mene brzo, a i ja na njih. Kroz volontiranje sam shvatila da se super uklapam u posao medicinske sestre, da mi uopće nije teško i da je to ono što me ispunjava. Lijep je osjećaj ljudima vraćati osmijeh na lice svaki dan“ – rekla je Selma koja je po okončanju volontiranja nastavila obrazovanje u Njemačkoj.

- „Nakon što je moje volontiranje završeno, odlučila sam se za školovanje za medicinsku sestru u Njemačkoj. Uspjela sam dobiti mjesto u školi, priznali su moju diplomu iz Srednje škole, te su mi rekli da mogu i studirati. Tako da ove godine počinjem sa školom.

Život u Njemačkoj
„Način na koji žive Nijemci se razlikuje itekako od onoga na što smo mi naviknuti. Kada vidim stariju ženu na biciklu pozitivno se iznenadim. Nijemci ne odustaju tako lako, bore se, skromni su ali vole i uživati. Ono što se meni sviđa, jeste što se zna za red i disciplinu i što se poštuju ljudske vrijednosti. Što nije bitno šta nosiš na sebi, ko su ti roditelji i koliko para imaju!? Bitne su tvoje unutrašnje vrijednosti. I mislim da je to ono što fali nama, u našim životima i našim svakodnevnicama. Biti čovjek, bez obzira na to ko si!? Moj muž će u narednom periodu doći i bit će mnogo lakše graditi zajedno budućnost u Njemačkoj. Moj cilj ostaje isti, planiram upisati medicinu“ – rekla je Selma koja planira ostati u Njemačkoj i upisati medicinu te poručila:

-„ Ne odustajete od svog cilja. Budite uporni, ne obazirite se puno na prošlost, jer vas to može usporiti, ne razmišljajte daleko u budućnost, jer ne znate šta se može desiti sutra. Živite skromno u sadašnjosti, jer je samo sadašnjost to što imamo! Vjerujte u sebe, ne slušajte puno ljude oko sebe i hrabro koračajte. Trud će se isplatiti!”

zeda.ba
{fcomment}